A Travellerspoint blog

La Ceiba - Ne lezi mi Honduras nikako...

semi-overcast 23 °C

Dakle Honduras mi nikako nije legao, bar za sada, i danas je prvi dan od pocetka mog putovanja kad sam pomislio da mi je mozda vrijeme da idem kuci...

Zadnja dva dana gledam svakakve scene i dozivljavam situacije koje mi se u drugim zemljama nisu desavale.

Pocevsi jutros kad sam probudjen bukom u mom ocajnom hotelu u Ocatepeqeu gdje sam izmedju ostalog dozivio da vidim najodvratniji WC u svom zivotu, ustao kao pticica u 5 ne bi li se izgubio iz onog katastrofalnog mjesta sto prije. Juce mi je tip na salteru na bus stanici rekao da prvi bus za San Pedro Sulu ide u 6 ujutro. Nacrtao sam se na stanici oko 5:50, kupio kartu i cekao. Odmah pored stanice par zena je dovuklo svoja kolica i pocelo da prodaje svoje djakonijice. Smece koje su inace i one same razbacivale je bilo svuda okolo. Tuzni i ofucani psi su njuskali okolo, i onako gladni kopali po smecu. U to se probudio par beskucnika koji su spavali bas tu na ulici ispred mene. Bus se nije pojavio do 6:15 kad sam onako nestrpljiv opet upitao tipa na salteru kad dolazi bus. Ovog puta mi je rekao u 6:50. Bilo mi je nepodnosljivo tu da cekam. Nisam imao izbora i morao sam da gledam te otuzne scene. Srecom mene niko nista nije pitao niti je iko obracao paznju na mene. To je jedna od rijetkih stvari koja mi se za sada dopada u Hondurasu. Bus se konacno pojavio poslije tih najduzih sat vremena u mom zivotu i odmah smo krenuli.

Voznja do San Pedra Sule je sto se prirode tice bila super, i sastojala se uglavnom iz penjanja i spustanja kroz sumovite planine. Bijedne kuce koje sam vidio pored puta su medjutim ostavile jaci pecat na mene. U San Pedro Sulu (drugi grad po velicini u zemlji) smo stigli oko 11:30. Cim je usao u blatnjavu kaljuzu od stanice, vec pulupun bus je okruzila gomila svijeta sa vrecama i kutijetinama sa namjerom da se uguraju u moj bus koji je inace nastavljao za glavni grad (Tegucigalpu). Jos vecu guzvu su napravili silni prodavaci sa svojim kanticama i tacnicama koji su takodje htjeli da se uguraju u bus. Ja sam jedva izasao napolje i u toj guzvi cekao da ajudante otvori pretinac za prtljag. Poslije par minuta ajudante je to i ucinio, medjutim ja od svijeta, kesa i kutija nisam mogao da pridjem. Tad sam ugledao da vadi moj ranac i bukvalno sam pregazio preko kutija i kesa i u zadnji cas ga zgrabio jer bi inace zavrsio u blatu..Dakle frka nevidjena. Sad sam trebao da nadjem stanicu odakle krece bus za La Ceibu sto je bilo ok - vec sam stela kad je to u pitanju.

Tamo sam prisustvovao admininstrativnoj proceduri izdavanja karata koja je potrajala. Jedan salter je samo radio a u redu gomila. Kad sam konacno stigao na red, sluzbenica mi je trazila pasos, i razne druge podatke i sve to rucno natenane zapisivala u svesku. Tu njihovu administraciju sam vec dozivio u banci u Ocopetequeu, kad im je trebalo pola sata da mi promijene 30 dolara u lempire...Konacno sam dosao do karte u uhvatio sam sljedeci bus za La Ceibu u 12:30. U busu je bilo dosta crnaca tako da sam znao sta da ocekujem od tog grada. Iz busa sam ugledao i scenu u San Pedro Suli gdje je jedan mladji momak jeo nesto direktno is kante za smece.

Prvi sat voznje je bio veseo, jedan cool tip je prodavao pilule za podmladjivanje i razne vitamine i stojeci na sred busa vrlo dinamicno i zanimljivo pricao o njima. Sve to vrijeme je neko dijete ponavljalo jedno te istu melodiju bez rijeci (la la la) bezbroj puta....Tu me uhvatio smijeh - pa me ovaj prozvao - "Hey where you from" - gdje je bio i kraj njegovog poznavanja engleskog jezika...

Kako smo se primakli karipskoj obali tako se naglo promijenila okolina i pocela je lagana kisica. Prosli smo pored mnogih foto tacaka sa bujnom vegetacijom, palmama i raznim tropskim vocem, a ni kuce nisu vise izgledale tako bijedno kao u unutrasnjosti. Vodic je rekao da ova voznja treba da traje 3 sata medjutim u La Ceibu smo stigli tek poslije 4 sata...ucrvao sam se u busu. Inace ove silne voznje busom mi ne padaju tesko jer uvijek gledam zanimljivu i drugaciju okolinu i zna biti zabavno u busu. Danas sam se samo zeznuo sto sam u oba busa zauzeo mjesto na istoj strani tako da mi se vrat ukocio od gledanja u desno...

La Ceiba je gradic na karipskoj obali odakle se moze preci na Roatan ostrvo, inace jedino mjesto u Hondurasu gdje se nalaze eksluzivni hoteli. Ucinio mi se simpatican po danu tako da sam se dobro osjecao kad sam stigao. U gradu ima dosta crnaca, poneki beskucnik, turista tu i tamo ali ne bas mnogo, i dosta naoruzanih strazara. Obisao sam par hotela i odlucio se za hotel Italia u kojem za promjenu imam cak i TV, a dormeni mi otvaraju vrata kad ulazim u hotel.

Eh sve je bilo tako super dok veceras nisam dozivio prvi pravi strah od pocetka mog putovanja. Kako sam zadnje lempire dao placajuci sobu, morao sam da odem u banku i podignem jos. Otisao sam do najosvjetljenije ATM masine, i podigao US$300 u Lempirima. Skontao sam da je najbolje da odmah odem u hotel i ostavim visak love i onda malo prosetam. Hotel se nalazi u centru ali ne u bas najsvjetlijoj ulici. Cim sam zasao iza coska, cuo sam da neko vice iza mene "hej hej stop". Znao sam da zove mene i s oprostenjem usrao sam se....Glas je djelovao kao da dolazi od pijane osobe. Bilo je rano, oko 7pm, radnje su jos bile radile i bilo je ljudi na ulicama, medjutim to nije mnogo pomoglo da se smirim. I tad bas kao za inat nisam mogao da ubodem u kojoj mi se ulici nalazi hotel. Ubrzao sam hod, medjutim on je i dalje vikao i osjetio sam da ide za mnom....Konacno poslije par minuta sam ga izgubio ali hotel i dalje nisam mogao da nadjem...da popizdis....Posto je centar mali, nekako sam se opet vratio u istu ulicu kuda sam maloprije prosao i tu me je docekao on...Crnac, mlad, javio mi se na engleskom i ljubaznim tonom me pitao zasto nisam stao kad me zvao. Rekao sam mu da sam umro od straha i da mu to nije nacin da uhvati neciju paznju. Potom mi je ispricao pricu kako je on sa Roatan ostrva i tu je zatecen za zenom i djetetom i treba mu novac da plati hotel veceras. Rekao sam da mu ne mogu pomoci i otisao sam. Nadjoh konacno jeb... hotel i odlucim da ipak dam crncu 5 dolara. Ostavio sam visak love u sobi i otisao da ga nadjem medjutim nije vise bio tamo i vise ga nisam vidio. Jos jedan tip dok sam isao prema internetu mi je trazio novac i sve ovo skupa mi je bilo bas previse. Pokusacu sutra odmah da idem na Roatan jer mi momentalno treba odmor od ove bijede i sirotinje - ne mogu vise....

BUDZET DANA:
Bus Ocopeteque - San Pedro Sula (4h30) US$6.20
Bus San Pedro Sula - La ceiba (4h) US$4
Taksi La Ceiba bus stanica - Hotel Italia US$0.90
Hotel Italia - jednokrevetna soba US$13

Posted by Srechko 00:00 Archived in Honduras

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint