A Travellerspoint blog

Suchitoto - simpatican i miran gradic, naziru se turisti

sunny 30 °C

Evo me u Suchitotu, simpaticnom i uspavanom gradicu, opet sam sam (konacno) ali da krenem ispocetka i malo opisem zadnjih par dana, bilo je zanimljivo....

Dakle poslije zadnjeg javljanja, Daniel i ja smo naculi da neke barke idu u 11 ujutro za Ostrvo Meanguera sa pristanista u La Unionu. Pokupili smo prtljag, cekirali se iz hotela i stvorili se tamo prije 11. Bila je oseka tako da se nekih 100m od obale mogao vidjeti samo crni pijesak, mulj, i smece. Na vodi u daljini mogli smo da vidimo nekoliko barki raznih velicina i neki su se ljudi ukrcavali a neki iskrcavali. Kako je u El Salvadoru jako tesko doci do informacije korisne turistima, tako sam ja ostao pored stvari a Daniel je zasukao nogavice i otisao do barki da se raspita. Inace Daniel voli da postavlja pitanja i da vjezba spanski tako da smo se lako dogovorili oko odgovornosti. Vratio se poslije nekih 15 minuta do koljena umazan muljem ali sa osmjehom na licu - jedna od tih barki ide na nase ostrvo. Caskom smo se organizovali, izuli i udarili po mulju. Bilo je poprilicno gadno razmisljajuci kakva se sve stvorenja kriju u onoj brlji ali kad smo se konacno ukrcali na camac pocelo je uzivanje. Cekajuci da camac krene, tek tada, nakon 3 dana provedena u ovoj zemlji, culi smo engleski jezik po prvi put, i to od trojice Amerikanaca, koji su inace biciklima dosli iz Cancuna u La Union sa namjerom da se prebace preko vode do Nikaragve koja je inace samo 3 sata voznje daleko. Daniel je odmah, kao komunikativiniji od nas dvojice, usao u pricu s njima i ustanovio da oni ne razumiju spanski, da su u pogresnom brodu, da se nisu dogovorili oko cijene prevoza, i da nisu uzeli izlazni pecat u imigracionom uredu...nevjerovatno ali ima i takvih ljudi.

Uglavnom Ameri su otisli (nakon sto su presli u pravi camac), a Daniel i ja smo nastavili da cekamo. Cekanje se oduzilo, dok se utrpavanje ljudi i stvari nastavilo do maksimuma. Nekoliko puta sam pomislio - e sad smo puni i mogli bi da krenemo - medjutim u tom momentu bi se pojavile nove musterije sa novim dzakovima hrane, dijelovima namjestaja i ko zna cime sve ne, tako da smo krenuli tek oko podne.

Voznja je bila fenomenalna, na jednoj strane mogli smo vidjeti vulkane, sume, planine, i obale Hondurasa i Nikaragve, a na drugoj obalu i crne plaze el Salvadora. Cak smo vidjeli i jednog delfina. Nakon sat i po voznje, stigli smo na otok. Opet je leglo gazenje po vodi i mulju ali je ovdje bilo mnogo krace i lakse.

Moj vodic je preporucivao jedan hotel na ostrvu za koji smo odmah culi od lokalaca da je zatvoren. To me malo zabrinulo jer je izgledalo da u tom malom mjestu nema vise hotela. Tad nas je obradovala jedna lokalna zena koja je rekla da postoji jos jedan hotel koji je medjutim tesko naci pa je poslala svog petogodisnjeg sina da nas tamo odvede. Dok nas je vodio do hotela, klinac je non stop nesto brbljao, a od svega smo razumjeli samo da je hotel daleko i da ima jedan sat do tamo. Nismo imali blage veze sta da ocekujemo, svuda oko nas je vladala prilicno seoska atmosfera, i ja sam mislio dovesce nas go neke brvnare ili mjesta za kampovanje. Medjutim hotel je ispao boli glava, skriven od glavnog puta, na samoj obali. Cim smo ugledali bijelu kamenu kucu sa terasama iznad vode, Daniel i ja smo se samo pogledali i prokomentrisali da je ovo sigurno izvan naseg ranga. Gazdarica Salvadoranka je bila jako ljubazna, pokazala nam je vrlo luksuznu sobu sa terasicom i direktnim pogledom na more, dok smo mi samo cekali da bubne cifru. Bilo je gadno jer nismo imali mnogo izbora u tom momentu. Medjutim Daniel je upotrijebio svoje pregovaracke sposobnosti (koje su opet moram priznati bolje nego moje) i dobili smo sobu za samo US$30. Uspostavillo se da je hotel ustvari njihova kuca gdje zive, ona sa muzem Amerikancem, njihova mala cerkica i Arturo njen 14-godisnji sin koji je odrastao u USA. On je bio nas glavni vodic 2 dana i usput nam je pricao jako zanimljive price iz stroge Salvadorske vojske na sluzenje koje ga je poslala rodjena majka - kako ona kaze da ocvrsne... Arturo nas je tako odveo do jedne tesko pristupacne plaze koju sami nikada vjerovatno ne bi ni nasli. Plaza je bila fenomenalna, par lokalne djece tu i tamo i mi. Voda je bila mirna i topla tako da je tu leglo zesce opustanje - bas ono sto mi je i trebalo. I da sad ne davim, proveo sam dva relaksirajuca dana tamo, domacini su nas maksimalno pripazili kao svoje jedine goste. Sve skupa nas je kostalo oko US$50 po osobi (smjestaj, fenomenalna hrana, i pice) za 2 dana sto je bilo nevjerovatno malo za onakav ugodjaj...

2 dana na ostrvu su proletjela, i posto Daniel nije uspio da nadje direktnu vezu za Nikaragvu sa ostrva, jutros smo se jako rano skupa vratili istim camcem u La Union, gdje smo se inace i rastali. Bilo mi je stvarno super s njim, bez njega se vjerovatno ne bih usudio ni da hodam po San Salvadoru, ni da idem u ove predjele gdje turisti nikad ne zalaze....a oboje mi je ispalo kao nezaboravno iskustvo.

Nakon razilaska, ja sam uhvatio bus za San Salvador, ovog puta neki pilicar koji je stajao na svakih par km i cekao nove putnike, tako da sam poludio u busu i tek nakon 4 i kusur duga sata stigao u San Salvador. Medjutim na ovom putu sam skontao razliku izmedju buseva u Guatemali i El Salvadoru. Ovdje ne trpaju nista na krov, busevi izgledaju kulturnije i nema tolike frke kao tamo. S druge strane ovdje na svakoj stanici prodefiluje citava vojska prodavaca koji nesto tale - voce, povrce, grickalice, popuse, sokove, vodu itd... a danas su usli dvoje klinaca i u toku voznje servirali kompletan obrok, sve s pecenjem, krompirom i salatom. To u tolikoj mjeri nisam osjetio u Guatemali. Inace ono sto sam rekao prije da me ovdje niko ne gnjavi nije bas istina - ovdje nista ne prodaju (osim hrane u busevima) nego odmah traze pare i to vecinom djeca i propalice. Danas mi je jedno dijete, jedva prica, trazilo pesos. Cini mi se nekad da je to prva rijec koju progovore....

Jos malo o El Salvadoru ...Od zemlje sam ocekivao ljude naoruzane do zuba, medjutim naoruzana su samo uniformisana lica. Civili nose macete, neke ogromne sablje koje osim sa sjecenje kokosa nisam siguran za sta koriste. Nisam bas odusevljen sa ljudima, mnogo su sumnjicavi i rezervisani inace i dalje bleje ko telad. Ovdje u Sochitotu malo manje, jer ovdje zaluta poneki turista. Oficijelna valuta zemlje je americki dolar i osjeca se jak uticaj Amera a i ljudi ih vole jer je navodno zahvaljujuci njima ovdje 1991 zavrsen 12-godisnji rat.

Suchitoto je simpatican, jako lijep i miran gradic, ali u jedno poslije podne sve sam vidio. Spustio sam se strmom kamenom ulicom do jezera koje je ovdje glavna atrakcija, i izgleda fenomenalno, i na putu nazad sam odlucio da se uklopim u njihov super spori nacin zivota. Trebalo mi je par piva da uhvatim ritam...U Suchitotu sam uocio i par turista sto je znak da se polako ponovo primicem turistickoj zoni sto me sada veseli.

Sutra ipak idem dalje jer ovdje nemam vise sta da radim a i nervira me buljenje lokalaca.....

BUDZET DANA:
Prevoz barkom La Union - Isla Meanguera (1h40) US$2.50
Hotel "Joya Del Golfo" Isla Meanguera (luksuzna dvokrevetna soba) US$30
Bus La Union - San Salvador (4h15) US$4
Bus San Salvador - Suchitoto (0h45) US$0.80
Hotel/Restoran Balanza Suchitoto (jednokrevetna soba sa dijeljenim kupatilom) US$10

Posted by Srechko 00:00 Archived in El Salvador

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint