A Travellerspoint blog

Antigua - Ko to tamo peva 2. dio

semi-overcast 16 °C

Dakle ovaj njihov chicken bus je orginal onaj iz "Ko to tamo peva", sve sa ludim kondukterom i jos ludjim vozacem.

Jutros sam opet poranio kao i obicno (inace ovdje se budim sam izmedju 6 i 7 bez problema a zaspem ko beba prije 11) i uhvatio isti onaj chicken bus kao i juce u 7:15. Isti ayudante mi je ovaj put naplatio 20 quezalesa za istu turu za koju je juce naplatio Danielu 25. Skontao sam sistem, ako ne znam koliko kosta voznja, dam mu vecu novcanicu, a ni slucajno vise ne pitam posto je kad sam vec u busu. Nije los sistem ni da pitam za cijenu nekog od putnika ako nadjem pogodnu osobu. Ranac sam srecom uspio da uguram unutra, tako da nije zavrsio na krovu. Voznja do mjesta gdje sam presjedao za Antiguu je trajala oko 3 sata i bila je standardno zanimljiva. Sistem sjedenja je cirkus zivi. Sjedista su rasporedjena u 2 kolone, sa nekih 30cm praznog prostora za prolaz. U svakom redu na zapadu bi sjedile 2 odrasle osobe sa svake strane, dok ovdje nekad sjedi i po cetvero. Najsmjesnije je kako pokriju cijeli red da se uopste ne moze proci tako sto dvije osobe blize prolazu pridrzavaju jedna drugu. Tako je meni danas jedan tip velikodusno ustupio 20cm sjedista a zena s druge strane me je pridrzavala da ne padnem.

Cim sam stigao u Chimaltenango, jos jedan uzasan prljav grad gdje sam presjedao za Antiguu, odmah me je novi ayudante zvao i poslao u bus za Antiguu. Dakle sve je proslo bez greske.

Zanimljivo je kako skracuju imena gradova koja su inace podugacka, pa tako Chimaltenango zovu Chimi, Chichicastenango zovu Chichi, Panajachel je Pana, Guatemala City is Guate, Huehuetenango je Momos itd...

Daniel je trebao da mi posalje e-mail i da me obavijesti u kojem se hotelu nalazi medjutim nisam primio nista od njega pa sam trazio smjestaj sam. I tako zadubljen u vodic na ulici, on se sasvim slucajno pojavio tako da sam zavrsio u hostelu "Jungle Party" gdje se on smjestion dan ranije. Inace taj hostel sam htio da izbjegnem jer nude samo zajednicki smjestaj. Naravno nije to moglo tek tako da prodje, tako da smo na moje insistiranje kasnije ipak cekirali jos par hotela, medjutim zakljucak je bio da "Jungle Party" sa svojim zanimljivim karakterom nudi stvarno najbolji deal u gradu. Daniel je tad prokomentarisao da mu nikad ne vjerujem (nije mu dugo trebalo da me provali). Hostel je organizovan po sistemu male komune, ima ljudi tako da mi je to poslije silnih praznih hotela pozitivna promjena. Nasa soba ima 4 kreveta, bili smo prvo sami a maloprije smo dobili mladu cimerku iz Holandije.

Antigua stvarno izgleda dobro, lici na San Cristobal sa malim kucicama u raznim bojama i kamenim ulicama. Jos izgleda i zanimljivije jer je sva okruzena planinama i vulkanima tako da na vidiku nema okolnih prljavih dijelova grada. Razlika je i u tome sto je ovdje nekako mnogo mirnije i skoro da i nema lokalnog naroda. Ni jednu sarenu Maju ovdje nisam vidio niti mi je iko ista pokusao utaliti na ulici. Ne dopada mi se jedino to sto je gradu suvise turisticki orjentisan i vecina natpisa na restoranima i hotelima je na engleskom. Hoteli su prilicno napucani i poskupi - cak me sve podsjetilo na Italiju ili Spaniju.

Sutra planiramo da idemo na vecernju turu penjanja na vulkan Pacaya a do kada ostajem ovdje jos ne znam - mislim da necu dugo. Danas mi se javila zelja da odem opet malo na more - ili u Guatemalu ili u El Salvador jos cu da vidim.

Eh da, malo sam promijenio imidz, pustio sam bradicu i osisao se na keca (svukud podjednako) i dopada mi se!!!

BUDZET DANA:
Hostal "Jungle Party" (Krevet u 4-krevetnoj sobi, dijeljeno kupatilo, dorucak i besplatan internet ukljuceni) US $6.75
Chicken bus San Pedro - Antigua US $3.25
Sisanje US $3.40

Posted by Srechko 00:00 Archived in Guatemala Comments (0)

San Pedro - Chicken bus, Chichi market

sunny 22 °C

Danas sam imao prvo iskustvo sa gvatemalanskim tzv. "chicken bus-om" iliti pilicarem sto bi mi rekli. To su americki skolski busevi, ofarbani u razne boje i vrlo atraktvino ukraseni raznim dekoracijama. Inace dobro izgledaju i ti busevi su glavno su prevozno sredstvo na medjugradskim linijama. Na svakom operisu po dvojica, vozac i ayudante (pomocnik) koji je obicno klinac od nekih 15-tak godina. Vozac samo vozi, a ayudante doziva putnike / reklamira voznju, naplacuje karte, stavlja i skida prtljag sa krova autobusa i rjesave razne probleme sa kojima bilo ko ukljucen u voznju moze da se susretne.

Tako smo jutros Daniel i ja krenuli istim chicken busom - on prema Antigui ja prema Chichicastenangu (Chichi skraceno). On nije vjerovao ayudanteu tako da se sam popeo na bus i pricvrstio svoj ruksak. Vjerovatno cu i ja sutra isto da uradim. U busu je jako tijesno, sjedista su mala i za noge nema mnogo mjesta - ipak je to bus namijenjen za djecu. Voznja je bila zabavna, muzika pici (regeton - novootkriveni pravac u muzici - latino turbo folk) i stalno je neki promet. Nakon 2 sata voznje, Daniel i ja smo se rastali u jednom mjestascetu - raskrsnici Los Encuentros gdje sam ja hvatao drugi prevoz za Chichi a on je produzio za Antigua-u. Cim sam izasao iz busa cuo sam novog ayudantea kako vice "Chichi Chichi" reklamirajuci prevoz u svom collectivo-u (malom kombiju). Ovog puta sam pitao za cijenu prije ulaska u vozilo, i ayudante mi je rekao 4 quezalesa. Vozac mi je kasnije potvrdio da voznja kosta 5 quezalesa. Ipak sam platio 4...ccc stalno ista prica. Collectivo se napunio za cas, ja nisam vjerovao da toliko ljudi moze da stane u tako malo vozilo - mislim da nas je u momentu bilo preko 20, pravi krkljanac sastavljen od svih generacija - od beba do 100 godisnjih staraca. Bilo je tako krcato da cak ni vrata nisu mogla da se zatvore pa su neki tako jedno vrijeme visili s vanjske strane kombija.

U Chichi smo stigli za pola sata. Grad je manji i cetvtrkom i nedeljom se pretvara u veliki market po kojem je Chichi poznat. Maje iz raznih plemena dolaze tu pa prodaju svoju robu. Najvise ima tkanina i raznih drvenih i keramickih rukotvorina ali ima i regularna pijaca. Nisam ni znao koliko imam prijatelja dok nisam prosetao tim marketom. Cim bi se pojavio pred necijim standom, iste sekunde bi cuo iz nekog mraka "amigo amigo que te gusta?" ("Prijatelju sta ti se svidja?")... To me je uzasno nerviralo tako da sam uglavnom samo razgledao standove gdje u tom momentu nije bilo nikoga ili me prodavac nije prozivao. Naucio sam i nesto novo o Majama a to je da vole da te oderu vise nego hljeba da se najedu. Ja sve kontam, reko bice joj drago sto sam odlucio bas kod nje ili da jedem ili da nesto kupim, dok ona konta evo jos jednog naivnog gringosa - daj da ga oderem. Nova skola... Opet je bilo najzanimljivije oko crkve, ova lokalna Maja plemena imaju opet svoje obicaje, bas je u toku bio obred popracen glasnim mantra bubnjevima koje je proizvodio jedan car sjedeci na krovu crkve. Uglavom malo sam se provrtio po marketu, preplatio klopu kod jedne Majanke, kupio par sitnica i pobjegao iz guzve.

Grad mi se ni malo nije svidio, prljavstina je na svakom cosku, a u vazduhu lebde prasina i dim. Odlucio sam da se vratim u San Pedro i iskuliram jos malo.

Tako sam opet uhvatio collectivo (koji je bas tad slucajno kretao - to mi se inace stalno dogadja - obicno odmah nadjem prevoz koji mi treba). Na otprilike pola puta sam cuo neke cudne zvukove da dolaze iz motora, i kombi je stao. Ayudante (klinac sa 2 srebrna prednja zuba) je odmah spremno skocio pod kombi i poslije konsultacije s jarom, samopouzdano izjavio da je sve ok i da mozemo da nastavimo voznju. Medjutim isto se ponovilo za par minuta i konacno treci put su odlucili da ne mozemo da nastavimo putovanje. Ayudante nam je teska srca svima vratio po 2 quezalesa. Ja sam odlucio da malo nastavim pjeske sto mi je ubrzo dosadilo jer setnja nije bila zanimljiva pa sam onda ustopao sljedeci chicken bus i stigao u Las Encuentros. Tu sam prvi put morao da cekam malo duze na bus jer San Pedro bas i nije neka prometna destinacija. Medjutim bilo je jako zanimljivo jer je to jedna od vaznijih raskrsnica u juznoj Guatemali i promet chicken buseva je veliki. Posmatrao sam sta sve trpaju na krov busa i evo sta sam danas vidio - dzinovske kutijetine i zavezljaje, saksije sa cvijecem, gume, zive kokoske, saobracajne znakove, daske...U to je stigao i bus na kojem je pisalo "San Pedro" i ja sav sretan uletim unutra. Kad je dosao aydante da naplati i rekao mi cifru (30 quezalesa a ja sam jutros platio 15) znao sam da nesto nije u redu. Uglavnom ukapirao sam da ima vise od jednog San Pedra u Guatemali...I dok mi je ayudante nesto objasnjavao i spominjao broj 148 nekoliko puta ja sam mislio da hoce toliko quezalesa da mi naplati. Zahvaljujuci lokalcu koji je sjedio pored mene shvatio sam da moram opet da mijenjam bus i to u mjestu koje ze zove "148"....S trecim busom nije bilo nikakvih problema i stigao sam poslije podne u San Pedro.

Inace danas sam potpuno sam u hotelu, studenti su otisli i veceras je bilo bajno na lezaljci uz pivo poslije ovih silnih bus peripetija.

Sutra ujutro idem za Antigua-u, gdje treba da se sretnem sa Danielom. Za Antigua-u kazu da je najljepsi grad u Guatemali, inace je okruzen sa 3 aktivna vulkana, i spanski je skolski centar tako da ocekujem gomilu turista.

BUDZET DANA
Hospedaje Lolita jednokrevetna soba US$3.40
Chicken bus San Pedro - Las Encuentros US$2
Collectivo Las Encuentros - Chichi US$0.50

Posted by Srechko 00:00 Archived in Guatemala Comments (0)

San Pedro - malo relaksacije malo pentranja

sunny 20 °C

Pocinjem sve vise i vise da se opustam i uzivam u ovom mom putovanju.

San Pedro mi je dosao kao kec na desetku, poslije obilazaka silnih atrakcija i voznji autobusima, ovdje nema nikakve frke ni zurbe i bukvalno donosim odluke 5 minuta unaprijed. Medjutim ovdje sam po prvi put osjetio veliki pritisak ovih lokalnih preprodavaca. Juce kad smo Daniel i ja stigli u San Pedro sa prtljagom, dvojica pijanica su nas totalno ugnjavili prateci nas sve do hotela (15 minuta hodanja od pristanista), trudeci se da ispadne kao da su nam oni nasli hotel, jer tako zaradjuju procenat. Inace ovi ulicni prodavaci su ovdje uzasno naporni i ovoliki pritisak nisam osjetio u Meksiku. Inace Daniel i ja smo se super slozili, i sve radimo zajedno, evo tek smo se veceras malo razdvojili, on je otisao u termalne bazene a ja sam ostao da se ljuljuskam na lezaljci pred nasom sobom. Nazalost danas smo dobili komsije, troje Gvatemalaca, studenata medicine, pravo su fini i druzeljubivi, ali non stop sjede pred svojom sobom, cugaju i trkenjaju. Tako su i mene otjerali pa sam odlucio da odem u internet shop.

Gradic San Pedro je vrlo autentican, sve zene nose sarenu narodnu nosnju i osjeca se veliko siromastvo, medjutim ljudi djeluju jako zadovoljno. Danas sam shvatio da nikad u zivotu nisam bio u siromasnijoj zemlji ali ni okruzen prijatnijim ljudima. Svi se smjeskaju i pozdravljaju na ulici. Medju turistima i nema tako mnogo hipika kao sto sam ocekivao ali ima dosta relaksirajucih i zanimljivih hipi mjesta. Marihuana mirise na svakom cosku. Grad obiluje mjestima za masazu, meditaciju, jogu, i ima svakavih hare krisna klubova.

Dakle prvi utisak o Guatemali je fantastican, hrana je odlicna a kafa (koja inace raste na svakom cosku) je neuporedivo bolja nego meksicka. Jutros smo doruckovali tamales (pura sa piletinom umotana u list banane) na lokalnom marketu, bilo je jako ukusno i maltene dzaba. Popodne smo malo planinarili, penjali se prema vulkanu, i usput odgledali lokalnu fudbalsku utakmicu. Mislili smo i da rentamo bicikle medjutim na jedinom mjestu u gradu gdje se to radi, momak koji tu radi tj. bleji besposlen cijeli dan nije bio u stanju da podesi visinu sica....Inace ovakva ispoljavanja nesposobnosti lokalaca da malo upotrijebe mozak i mrdnu dupetom su izgleda tipicna za ove predjele tako da stvarno ne ocekujem mnogo kad je usluga u pitanju.

Daniel sutra ide u Antigua-u (gdje ja idem u petak), a ja idem u Chichicastenango gdje se cetvrtkom odvija opstenarodni market, reko to moram da vidim.

BUDZET DANA:
Hospedaje Lolita San Pedro (dvokrevetna soba sa kupatilom) US$5.40 (popola sa Danielom)
Dorucak na marketu (sok od 10 narandzi rucno iscjedjenih pred mojim ocima, tamales, i tako tostada sa svacim) US$0.70
Vecera (pohovana piletina, 2 piva, palacinke) US$5.60

Posted by Srechko 00:00 Archived in Guatemala Comments (0)

Panajachel - mir konacno

sunny 20 °C

Evo me u Guatemali, svasta se nesto izdesavalo, dobro i lose ali sad je haos. Nego da krenem redom....

Juce sam ujutro u 7:45 regularnim busom napustio San Cristobal i u zadnji meksicki grad pred granicom sam stigao oko 11:00. Tu sam se udruzio sa troje turista i taksijem smo se prebacili 4km dalje do granicnog prelaza. Tu me je prema ocekivanju docekao opsti haos, od ulicnih prodavaca, svercera devizama do predstavnika raznih prevoza. Nakon cekiranja pasosa koji je prosao bez problema, pridruzio sam se grupici turista koji su cekali neki prevoz. Meni je zelja bila da dodjem do gradica Panajachela na jezeru Atitlan, koji je na mapi izgledao jako tesko dostupan. Prema mom vodicu, no postoji direktna veza nego treba promijeniti nekoliko buseva. Dok sam tako blejao, razmisljao, promatrao atmosferu oko sebe i pokusavao da upratim neki bus, priletio mi je jedan lokalni klinac i pitao da li idem za Panajachel. U tom momentu mi se ucinio Bogom dan, jer nikako nisam bio raspolozen za mijenjanje buseva, nocenje u nekim bezveznim usputnim gradovima i truckanje u lokalnim prevoznim cudima. Oko podne se pojavio mali kombi i isti klinac je poceo da trpa prtljag one grupice turista na krov. U svoj toj frci, odlucim i ja da im se pridruzim tako da je i moj ruksak ubrzo zavrsio na krovu a ja u kombiju. Cim sam ugrabio mjesto, skontam da nisam pitao koliko kosta voznja (jedno od pravila koje sam mislio da sam usvojio). Nakon sto je upalio motor, vozac mi je kroz prozor dobacio da moram da platim 200 quezalesa (US$27) sto mi se ucinilo strasno mnogo, ali u tom momentu vise nisam imao mnogo izbora. Dok sam kontao sta da radim, momak pored mene mi je rekao da je cijela grupa organizovano krenula iz San Cristobala i da ih je cijeli aranzman kostao 280 pesosa (US$26). Za tu kombinaciju ja nikad nisam cuo, i nije spomenuta u mom vodicu. Kombi je ubrzo krenuo i tad sam skontao da su me opet presli ali reko svadjacu se malo kasnije. Nakon 2 sata voznje, u toku koje sam vec primijetio razliku izmedju Guatemale i Meksika, u smislu vise mira i manje frke, ali i mnogo vise sirotinje, vozac je napravio pauzu u jednom restorancicu pored puta. Tu sam bez neke frke malo popricao s njim o cijeni uz zalbu da je nemoguce da ja placam vise od granice nego sto su ostali platili za cijeli put. Objasnio mi je da su oni nezavisna agencija i da je njihova cijena ona koju mi je rekao. Prica je imala smisla tako da sam nekako ostao bez argumenta za daljnju prepirku. Trazio sam mu oficijelni racun koji mi je i dao na kraju puta, sve regularno uz ime agencije i telefon tako da sam odustao od daljnje zalbe. Na toj pauzi sam upoznao nekoliko ostalih putnika, i medju njima jednu veselu facu koji je uredno pred restoranom popusio dzoint, dok mu je iz zadnjeg dzepa virila pljoska. Odmah je reklamirao meksicki restoran ciji je on vlasnik i koji se nalazi u mjestascu San Pedro sa druge strane jezera Atitlan u odnosu na nase odrediste Panajachel. Poslije jos par komentara od drugih putnika namjernika bilo mi je jasno da je San Pedro udarno hipi mjesto. U nastavku voznje, naisli smo na nekoliko mjesta gdje su se vodili radovi na putu i gdje smo cekali nekad i po pola sata. Posto je cijeli put preko planina, imaju dosta problema sa odronjavanjem. Cim bi negdje stali, odmah bi lokalna djeca pritrcala prodavajuci sokove, grickalice i naravno razne dzidza midze i suvenire. U toku puta sam se upoznao i sprijateljio sa Danielom, Svajcarcem koji je na putu po Americi godinu dana sa djevojkom koja se nedavno vratila u Basel tako da on momentalno putuje sam. Nakon silnih peripetija ali i vrlo zanimljive voznje, u Panajachel smo stigli oko 6pm. Jedna grupica hipika je odmah produzila brodicem za San Pedro, dok je nas vecina odlucila da prenoci u Panajacelu. Daniel je ispao totalno cool, ideje u vezi sa putovanjima su nam se maksimalno poklapale, tako da smo odlucili da skupa trazimo smjestaj. Brzo smo nasli hotelcic u prilicno seoskoj atmosferi, sa pilicima i pticicama u vrtu.

Panajachel je dosta mali, ima jednu glavnu dzadu oko koje se sve dogadja. Osjeca se velika razlika u odnosu na Meksiko, najvise po miru i tisini, nema muzike i buke na svakom cosku, a i ljudi su nekako jos prijatniji, ljubazniji, i stidljiviji ( i jos nizi rastom nego Meksikanci). Cijene se bas i nisu pokazale kao mnogo nize nego meksicke kao sto sam ocekivao ali je i dalje sve jako jeftino. Sinoc smo nakon vecere u jednom lokalnom restorancicu (ovdje po restoranima samo jedu gringosi), otisli u jedini bar sa dogadjanjima na picence i to je zakljucilo ovaj zanimljiv dan.

Jutros nas je probudila uporna stereo buka pijetlova, bili su tako bucni da sam se bas mogao koncentrisati na zvuk "kukuriku" i zakluciti da njihovo oglasavanje stvarno tako i zvuci. Nakon dorucka, odlucili smo da cekiramo San Pedro. Voznja preko jezera je bila dozivljaj za sebe, sa 2 ugasena vulkana koji se nalaze odmah na obali, planinama koji ga okruzuju sa svih strana i malim selima kojima se moze prici samo pjeske ili brodicem. Fantazija...Cim smo tamo stigli, bilo nam je jasno zasto se hipici nisu zadrzavali u Panajachelu. Mjesto je oaza mira i tisine i cijene su duplo nize. Najskuplji hotel koji smo vidjeli kostao je 80 quezalesa za oboje (US$10). Nakon krace setnje, bilo nam je jasno da ovdje zelimo obojica da ostanemo. Nasli smo simpatican, cist hotel sa visecom lezaljkom ispred i terasicom za 50 quezalesa (US$7), gje mi je inace domacica sve onako sa bebom u rukama odmah ponudila gandzu.... Brze bolje smo se vratili po torbe u Panajachel gdje se momentalno nalazim. Prelazimo u San Pedro malo kasnije i tamo ostajemo.

Da dodam da mi na kraju nije bilo zao sto me onaj zavrnuo za voznju i da sam ipak imao srece da nadjem direktan prevoz bas tamo gdje sam zelio da odem.

KURSNA LISTA:
US $1 = 7.40 Guatemala Quezalesa

BUDZET DANA:
Taksi do granice sa Guatemalom US$0.90
Direktan prevoz kombijem od granice do Panajachela US$27
Hotel ¨El Viajero¨, dvokrevetna soba US$14 (popola sa Danielom)
Voznja camcem Panajachel - San Pedro (20 min) US$2.70

Posted by Srechko 00:00 Archived in Guatemala Comments (0)

San Cristobal - zoo, Sumidero kanjon

sunny 14 °C

Proletjese 4 dana ispunjena akcijom ovdje, pa da opisom ovog zadnjeg dana zakljucim boravak u San Cristobalu....

Jutros sam se prebacio do Tuxtle Gutierrez collectivom. To je inace najpopularnija vrsta prevoza u Meksiku - kombi sa nekih 10-tak sjedista, imaju svoje lokacije uglavnom blizu autobuskih stanica na kojima vozaci uzvikuju imena destinacija mameci putnike.

U Tuxtli, jos jednom povecem tipicnom ne narocito zanimljivom meksickom gradu sam uhvatio novi collectivo za gradski zoo. Tamo sam proveo nekih 2 sata, nije bilo lose, zoo pokriva sve vrste zivotinja koje se mogu naci u ovoj provinciji (Chiapas). Vecina zivotinja nisu bile u kavezima a srne i ptice setaju okolo slobodno.

Zoo nije narocito velik tako da sam sve obisao relativno brzo i oko podne shvatio da imam dosta vremena za jos jedan izletcic. Dok sam cekao collectivo za grad, procaskao sam sa jednim starijim covjekom okicenim bedzom "volonter". Objasnio mi je od cega on zivi - svaki dan stoji na ulazu u ZOO i objasnjava ljudima gdje mogu da se parkiraju. Mislim jasno je ko dan gdje je parking i nema potrebe za dodatnim objasnjenjem medjutim on na taj nacin zaradjuje baksis sto mu je kako kaze i glavni izvor prihoda.

2 voznje collectivom kasnije stigao sam do gradica Chiapa De Corzo odakle krecu brodici i organizuju se izleti po kanjonu Sumidero. Rucao sam u restorancicu na obali rijeke i nakon toga sam se ukljucio u sljedecu turu po kanjonu. Kanjon Sumidero je fantastican, osim netaknute prirode, i fascinantne klisure kroz koju smo prosli, vidio sam krokodila koji je sa obale uronio u vodu samo par metara daleko od nas, majmune na obali, i razne ptice. Tura je trebala da traje 2 sata sto bi mi dalo vremena i omogucilo da po danu uhvatim bus nazad za San Cristobal. Vodic i kormilar brodica je medjutim u po ture odlucio da napravi pauzu od sat vremena u restoranu od njegovog pajtasa gdje osim rucanja - nista drugo nije moglo da se radi. Zahvaljujuci tome, vratili smo se nakon sto je sunce zaslo i onda se desila jedna polu-neprijatna situacija. 15 metara pred pristajanje, vodic je zaustavio camac i odrzao govor na spanskom - uz komentare da se potrudio oko nas i da ocekuje neki baksis. Poslao je kapu u koju su ljudi poceli da ubacuju sitnis. Ja medjutim nisam mislio da zasluzuje ikakav baksis - prvo sto nije znao ni rijeci engleski a drugo sto je neplanski napravio pauzu usred nicega. Nisam mu dao ni pesosa....

Bez obzira voznja camcem je bila odlicna medjutim zbog kasnog povratka, uzurbano sam se uputio ka collectivo stanici jer nisam bio siguran da li ima vise prevoza za San Cristobal. Direktan prevoz iz gradica nije postojao tako da sam se collectivom prebacio do periferije gdje navodno staje bus za San Cristobal. Lokacija na kojoj sam stajao zglave nije izgledala kao autobuska stanica medjutim jedan ljubazan cica koji je cugao pivce odmah tu za pultom male prodavnice me je uvjerio da se nalazim na pravom mjestu. Tu sam uletio (koliko sam bio u stanju) u pricu s njim i sa prodavacicom koja je presvukla svoje dijete uredno na pultu svoje prodavnice. Ona mi je dala kompliment da sam jako visok - aj da i to cujem jednom u zivotu. Tu sam se posteno nacekao ali se bus ipak pojavio poslije sat vremena i u San Cristobalu sam bio oko 9 navece.

Sutra znaci pravac Guatemala gdje cu nadam se naci malo relaksacije i odakle ce da bude sljedece javljanje.

BUDZET DANA:
Collectivo San Cristobal - Tuxtla (1h15min) US$3.20
Collectivo Tuxtla - zoo (20min) US$0.35
Collectivo Tuxtla - Chiapa De Corzo (45min) US$0.80
Voznja camcem kanjonom Sumidero (3h) US$9
Microbus Chiapa De Corzo - San Cristobal (2h=r) US$1.80

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

San Cristobal - Palenque, sela Maja

sunny 13 °C

San Cristobal mi je bas legao kao do sada najljepsi grad koji sam vidio na ovom putovanju, sa svojom super-opustenom atmosferom obojenom sarenilom lokalnog stanovnistva. Kako je ovo znacajna pocetna tacka za razne aktivnosti u blizoj okolini, tako sam i ja i juce i danas bio zauzet izletima ali da krenem redom.

Juce smo se Elke i ja, bas onako turisticki, ukljucili u grupicu koje se uputila na bogami dalek put. Plan se sastojao iz obilaska 2 vodopada, i kao glavne atrakcije izleta - Palenque-a - jednog od najvecih Maja site-ova u Meksiku. Krenuli smo oko 7 ujutro, malim mini-busom nas 15-tak. Grupica se sastojala uglavnom od mladjih Evropljana, i par Australijanaca. Shvatio sam da ima vise Italijana nego Njemaca ovdje, ali je glavni fazon da su sve raja mladja (u koju inace jos uvijek opravdano ili ne ubrajam i sebe).

Voznja prema tamo je bila super zanimljiva, isli smo krivudavim cestama po planinskim prevojima prvo malo uzbrdo pa onda malo nizbrdo kad je i vanjska temperatura znacajno pocela da raste. Jedino sto me je nerviralo je postojanje bezbroj "lezecih policajaca" postavljenih tako strateski usred nicega onemogucavajuci voznji da uhvati bilo kakav ustaljeni ritam.

Prva atrakcija su bili vodopadi Agua Azul, koji su navodno najljepsi vodopadi u zemlju. Lijepi su nema sta ali da li su stvarno najljepsi nisam suguran. Obecavali su i neko kupanje pa sam ja tako ponio sa sobom svu opremu za plazu medjutim od kupanja nije bilo nista, jer je zabranjeno svugdje (zbog opasnih struja) osim na jednom mjestu koje bas i nije izgledalo jako privlacno. Niko se nije kupao cak ni musava lokalna djeca pa nisam ni ja. Tu smo ostali sat i po.

Sljedeca pauza je bila kraca - polusatna, samo da vidimo jos jedan visoki vodopad i da se podvucemo pod njega. To mi nesto nije bilo jako zanimljivo. Nisam se podvlacio ni pod Nijagarine vodopade pa zasto bih pod ove sicusne. Nastavili smo voznju i konacno stigli i na glavno odrediste, Palenque Maja site. Sve skupa voznja je trajala 5 sati. U Palenque-u su nam velikodusno odobrili 2 sata za obilazak. Palenque arheoloski site se nalazi pored dzungle tako da u blizini ima raznih zivotinja. Mi smo jedino vidjeli i culi dreku tzv. crnih "howler" majmuna koji su poznati po buci koju prave i koja lici na riku lavova. Poveci su i ovu vrstu nisam vidio u Kostariki. Site se sastoji od 4 glavna hrama, u jedan se moze uci i istrazivati iznutra. Ja sam odsjedio dobar dio dozvoljena 2 sata na najvisoj tacki jednog od hramova i to mi se ubraja u "WOW momente". Suncan dan, tisina ometana drekom majmuna ... i pogled na iskopine - bas mi je bio gust.

Kad su nam 2 sata fore istekla, vozac je odbacio par ljudi (ukljucujuci Elke) do gradica Palenque, gdje smo se inace Elke i ja rastali (nije bilo suza), a nas ostale je vratio nazad u San Cristobal. Na povratku mi je bilo uzasno, stisnut u onom malom buscicu truckajuci se lijevo desno dok mi je jedan premoreni Holandjanin padao na rame, i pomislio sam da nema sanse vise da idem na ture pogotovo gdje voznja do odredista traje duplo duze nego ostanak na istom. Sve skupa drago mi je da sam vidio vodopade i Palenque ali mislim da sam mogao bez toga, tim vise sto planiram posjetu jos 2 Majina site-a, jedan u Guatemali drugi u Hondurasu.

Najnovije pravilo - nema vise tura - nije potrajalo dugo i tako sam se vec danas bio uljucio u novu turu. Ova je bila odlicna i omogucila mi je najveci dozivljaj dosadasnjeg dijela putovanja. Oko San Cristobala postoji oko 160 sela raznih plemena Maja koje upraznjavaju razlicite obicaje. Dva su najinteresantnija - Chamula i Zinacantan. Ona su udaljena oko 10 km od San Cristobala i moj vodic upozorava da nije bezbjedno da se seta i samostalno istrazuje to podrucje. Cak su postavljena i upozorenja na putu - navodno desavaju se napadi na turiste. Dakle nisam imao izbora pa sam uplatio i tu turu. Bilo je haos. Imali smo dobrog vodica na engleskom i dao nam je detaljnu lekciju o istoriji i obicajima ovih naroda. U selima je strogo zabranjeno fotografisanje i svi na to upozoravaju, a pogotovo slikanje ljudi i crkve - jer oni vjeruju da im slikanje crkve oduzima dusu. Prvo smo obisli Chamulu, selu u kojem zive samo Maje i nose odredjenu sarenu nosnju po kojoj se pripadnici plemena i razaznaju. Dok smo tako setali okolo, pomislio sam kako se ovdje u stvarnosti odvija zivot koji u Kanadi i na zapadu kao turisticku atrakciju izvode glumci s ciljem da prikazu kako se nekada zivjelo tim krajevima. Ipak najveci sok ( i vjerovatno najveci dozvivljaj do sada) sam dozivio kad smo usli u jedinu crkvu u gradu. Prije ulaska vodic nas je nekoliko puta opet upozorio da ni slucajno ne smijemo da koristimo kamere jer je strogo zabranjeno. Tesko mi je da opisem atmosferu koji sam zatekao u crkvi. Polumracno je, nema stolica, lijevo i desno gori stotine svijeca i na jednoj strani su skulpture i slike svetaca (strana zivota) a na drugoj je veliki krst oslonjen na zid (strana smrti). Po cijeloj sali su razbacane borove iglice. Cijele familije sjede svukuda po podu i govore molive. Jedan od obicaja je da se zrvuje kokoska kojoj zavrnu grkljan nakon sto iscitaju molitvu. Mislim cijela atmosfera je bila nevjerovatna, kao iz filma. Nisam se osjecao najprijatnje da ih tako zagledam kao da sam u zoo vrtu, mada se oni uopste nisu obazirali na turiste niti je izgledalo kao da im smetamo. Nisam se dugo zadrzao pa sam izasao iz crkve, i prosetao se po marketu gdje me jedna Majanka zavrnula i naplatila mi 1 dolar za 2 banane i jedan passion fruit.

Poslije toga smo obisli jos jedno selo Zinancantan, koje nije bilo tako zanimljivo ali nam je vodic omogucio da udjemo u kucu od jedne porodice i vidimo kako oni zive. Dakle ovaj put se tura pokazala kao dobar izbor...hm nikad se ne zna.

Na turi sam upoznao jednog Engleza koji je prosao kroz Belize i Guatemalu sam i kaze da je fenomenalno tako da mi vise nije frka. Idem veceras s njim na pice.

Sutra idem u Tuxtla Gutierrez, grad udaljen 80 km od San Cristobala, i imam 2 plana, jedan je da ujutro obidjem zoo za koji kazu da je jedan od najboljih u Meksiku, a poslijepodne hvatam voznju camcem po Sumidero kanjonu, kazu ima krokodila i majmuna. Ovog puta ne uzimam turu nego cu sam natenane.

Danas sam inace kupio i kartu do granice za Guatemalu - koja je inace 3 sata daleko - za ponedeljak. :-)))

BUDZET DANA:
Hotel Delgadillo jednokrevetna soba sa kupatilom US$11
Bus San Cristobal - granica sa Guatemalom US$9
Tura sela Maja - US$14

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

San Cristobal - Prvi susret sa Majama (i zimom u Meksiku)

sunny 7 °C

Juce sam se (bar za sada) pozdravio sa morem i suncem i nocnim busom uputio ka San Cristobal De Las Casas, gradu Maja, lociranom oko 600km sjevero istocno od Puerto Escondida - u unutrasnjosti Meksika, blizu granice sa Guatemalom.

Put se sastojao iz prebacivanja lokalnim busom iz Puerto Escondida do sela zvanog Pochutla (1.5 sat truckanja) gdje smo hvatali bus za San Cristobal (brza veza nego iz Puerto Escondida). Putovanje je trajalo nekih 11 sati ali nisam ih ni osjetio jer je bus bio jako udoban, sve sa TV-om, tzv. krevet-sjedistima, i WC-om. U busu je doduse opet bilo hladno - a sto vole da se razbacuju sa klimom cudo jedno. Medjutim pravu hladnocu sam dozivio tek kad sam jutros izasao iz busa u San Cristobalu. Kako je samo leglo presvlacenje i navlacenje sve tople garderobe koju sam ponio sa sobom...Grad se nalazi na 2100 m nadmorske visine tako da su noci i jutra prilicno hladna.

Dok smo Elke i ja trazili pogodan hotel, odusevio sam se ljepotom i cistocom ovog malog grada. Cijeli grad je izgradjen po spanskom kolonijanom sistemu, niska gradnja - 1 sprat maksimum, ulice su poplocane kamenom i jako se osjeca uticaj Maja - ovdje ih kazu ima najvise u Meksiku. Ima ih svukuda, vuku svoju musavu djecu, prodaju svoje krpice i djindjuvice i prosipaju svoje fazone. Poseban sarm gradu daje visina na kojoj se nalazi i okruzenje planinama i sumama.

Hotel smo trazili relativno dugo, nismo se zurili a ovog puta su se i njen i moj vodic pokazali kao nepouzdani. Nevjerovatno, ali na kraju je najbolji i najpovoljniji ispao hotel koji nam je preporucila jedna bakica gazdarica kafane pored stanice gdje smo jutros po dolasku popili kafu. Mada je cijeli ponudjen aranzman zvucao kao tipicna prevara i navlakusa - na kraju je ispao najbolji deal koji smo vidjeli. U ovoj zemlji izgleda nema pravila...

Dan smo proveli setajuci se, obilazeci trgove i znamenitosti grada, uzivanju na suncu na glavnoj gradskoj plazi uz pivce i posmatranju ljudi. Dan je bio suncan i idealan za setnje, medjutim cim je sunce zaslo odsprinali smo do hotela i navukli na sebe 5 novih slojeva. U gradu nema grijanja a zima je ostra - maltene kao kanadska.

Ovdje ostajem 3 dana, imam dosta toga isplaniranog i sve ce izgleda biti ture. Sutra idemo u cjelodnevnu turu (7 - 21) u obilazak biorezervata Agua Azul gdje se nalaze cuveni vodopadi, Palenque-a gdje se nalaze iskopine Maja u dzungli i jos nekih zajebancija.

Elke i ja se sutra rastajemo poslije ture, jer ona iz Palenque-a nastavlja prema sjeveru a ja se vracam u San Cristobal i onda za Guatemalu za par dana - malo mi je frka moram da priznam.

BUDZET DANA:
Agua Azul, Palenque tura US $25
Hotel Delgadillo San Cristobal (kvokrevetna soba sa kupatilom) US$9 (dijelim sa Elke)
Pranje /susenje / peglanje 5 kg vesa u javnoj praonici US$6.50

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

Puerto Escondido - relaksacija, plaza, sunce....

sunny 30 °C

Bas se osjeti da nije sezona, svi hoteli i restorani su poluprazni, ali mi to bas i odgovara, i prija mi malo opustanja poslije frke i guzve koju sam dozivio u gradovima u kojima sam do sada bio.

Dakle nije se mnogo sta desavalo zadnjih par dana, uglavnom sam se vucarao po plazi, bacao u valove i pijuckao pivo u nekom od brojnih barova na plazi.

Juce popodne sam medjutim odlucio da malo istrazujem okolinu i da vidim sta se desava na drugoj plazi koja je od ove nase odvojena visokim stijenama. Malo avanture nije zgoreg. Tamo sam nasao pustu, divlju plazu na kojoj osim pelikana i nekih drugih neidentifikovanih ptica nema tragova zivota. Nakon satak setnje naisao sam na selo, ono pravo sa konjima, kozama, magarcima (koji su mi u nedostatku divljih zvijeri bili narocito zanimljivi), i raznom sitnom i krupnijom zivinom. Tisina i zvuci valova su bili ometani samo kukurikanjem lokalnog pijetla. Tu naletim na restoranic, prazan, sa pogledom na lagunu - milina - e reko ovdje cu da jedem. Atmosfera - pilici se setaju oko mene, jedna djevojka nosi svog pijetla i mazi ga ko kuce, i djeca se kupaju u potocicu. Restoran nema meni, nego kad upitah gazdaricu sta ima da se jede - ona rece riba, skampi, i hobotnica. Tu sam jeo ribu ala Diabla, sto je ispalo kasnije i nesto najukusnije sto sam do sada jeo u Meksiku. Medjutim tu napravim gresku i ne upitam je koliko kosta, i ocekujuci bagatelu na takvom jednom mjestu gdje turisti ne zalaze, ona mi naplati vise nego da sam jeo u centru turisticke zone. Dakle jos jedna lekcija - uvijek pitaj koliko sta kosta unaprijed. Poslije toga na povratku u hotel zamalo nisam pristustvovao gazenju koze od strane jednog kamiona na glavnoj cesti...

Inace veceras putujem dalje, idem sa Elke u San Cristobal, mjesto u unutrasnjosti, sjevero-istocno odavde gdje bi trebao da ostanem malo duze jer ima jako mnogo razlicitih i interesantnih stvari da se vide u gradu i oko njega. Bus mi krece u 19:30 a tamo sam ujutro oko 6.

Super se slazem sa Elke, totalno je cool i sto je najvaznije - slaze se sa svim mojim prijedlozima (gdje jesti, gdje spavati, gdje izaci) :-). Njen plan je da ide prema Kankunu, ali nam se preklapaju planovi za narednih 2-3 dana tako da cemo to vrijeme da se drzimo zajedno. Vidjamo se redovno i sa drugom Njemicom, Ingrid, koja je malo opicena (vise na negativan nacin ali je ok) i njen plan je slican mom, tako da postoji velika sansa da cu opet negdje da naletim na nju.

Malo o lokalnim obicajima...dobru kafu je jako tesko naci. Meksikanci nemaju obicaj da pocnu dan uz kaficu, nego se izgleda odmah hvataju pive i tacosa. Tako sam do sada kad sam trazio kafu sa mlijekom, dobijao ili samo mlijeko, ili vruce mlijeko sa kesicom nescafe-a, ili punu casu mlijeka i malo kafe, ili neke buckurise u koje ne znam ni sam sta su smuckali. Obicno prave kafu od instant smjese koja je vec zasladjena ili aromaticna. Druga stvar koje mi je bila cudna, je da dosta restorana koji sluze morske specijalitete nemaju nikakvih vina u asortimanu pica.

BUDZET DANA:
Autobus P. Escondido - San Cristobal US$30
Porcija ribe na glavnom setalistu u centru US$4
Corona u prodavnici US$1

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

Puerto Escondido - raj na zemlji

sunny 26 °C

Malo sam zanemario moj blog pa da se vratim par dana unazad, inace bilo je zanimljivo kao i sve do sada.

Nakon sto sam ispisao zadnji blog, otisao sam do hotela da uzmem ruksak i spustio se do Acapulco Zocala da vidim kako da se prebacim do Estrella Blanca bus stanice odakle mi je kretao bus za Puerto Escondido. Ovog puta nisam uspio da nadjem lokalni bus tako da sam odlucio da uhvatim taksi. Vodic kaze da se taksi bira prema izgledu i godinama vozaca pa sam tako i ja izabrao najmatorijeg koji jos je jos uz to nosio i naocale. Reko od ovog sam opasniji i ja. Taksista ko taksista, raspricao se i motivisan mojom demonstracijom spanskog za pocetnike presao da analizira temu politickih nesuglasica izmedju USA i Meksika, u toku koje su se svi moji komentari sveli na "si si, como no". Uglavnom izbacio me je na stanici, ali nije mi dugo trebalo da skontam da se nalazim na pogresnoj i da Estrella Blanca ima 2 stanice u gradu (kad cu vise nauciti). Zena na salteru mi je rekla da moram opet da hvatam taksi da me odvede do druge stanice. Novi trik koji sam naucio je da pitam ljude iza saltera koliko taksi voznja od tacke A do tacke B moze da kosta. U ovom slucaju, ona mi je rekla da ocekujem 25-30 pesosa a prvi taksista koji je pred mene iskocio trazio je 40. Ne dam se zajebat. Uglavnom uz silne peripetije nadjoh pravu stanicu.

Bus je bio prilicno obican, ni blizu onom luksuznom od ranije, ali nije bio los. Krenuli smo na vrijeme u 11pm sa nadom da stizemo na odrediste ujutro oko 7. Prvo cemu sam se iznenadio je da nema prave ceste nego se ide kroz mracna sela gdje je ogranicena brzina 40-60km i gdje su putevi u dosta losem stanju. Nakon sat vremena voznje, ugledao sam 2 policijska auta parkirana pored puta u nekom mraku, koji su dali signal vozacu naseg busa da skrene i tu se parkira kako je on i postupio. Vozac je odmah napustio bus a ja sam totalno razbudjen ocekivao bilo kakve informacije o razlogu za stajanje. Nekih 15 minuta nisam imao predstave o cemu se radi dok par lokalaca nisu poceli da donose vijesti. Ja sam samo razumio jednu zenu koja je pocela da histerise jer ce bus iz nekog razloga da kasni. Poslije pola sata, vozac se vratio, ugasio motor, i bez rijeci opet izasao napolje. Odlucio sam da ispitam sam o cemu se radi. Ispred busa sam se upoznao sa jednim momkom meksikancem srednjoskolcem i sa Elke, Njemicom. On nam je protumacio o cemu se radi - navodno na dijelu puta koji je pred nama postoji velika opasnost od "bandidosa" koji tako povremeno znaju da zaustave bus i otmu putnicima sve sto imaju. Sada treba da cekamo da se skupi 4-5 autobusa tako da policija moze da nas prati. Srednjoskolac nas je takodje obradovao komentarom da u mnogim slucajevima policija i bandidosi rade kooperativno i da se meksickoj policiji ne moze vjerovati. Konacno oko 1:30 smo nastavili put, bandidosi nas srecom nisu ometali. Toliku avanturu nisam zelio. Voznja je bila jako zanimljiva, prosli smo kroz milion sela a i priroda se malo promijenila, i pojavile su se palme a sve u kombinaciji sa nekom fluorescentom zelenom bojom koja me je podsjetila na Kostariku. Moram da spomenem da sam se u busu bukvalno sledio od klime, da sam ponio sa sobom vunene carape i mont jaknu - tad bi ih obukao.

U Puerto Escondido smo konacno stigli 9:30am. Nisam ni skontao da je bus stigao do zadnje stanice dok vozac nije potvrdno odgovorio na pitanje jednog momka da li smo stigli u Puerto Escondido. Na putevima ima jako malo oznaka. Kad sam izasao iz busa, shvatio da je i Elke sama, i od tada se nas dvoje drzimo zajedno. Podijelili smo taksi do grada, i odlucili da potrazimo smjestaj zajedno. Zahvaljujuci njenom vodicu nasli smo super autentican hotelcic malo na visini sa terasom i pogledom na more.

Sta da kazem za Puerto Escondido, raj je na zemlji. Gradic je dosta mali, ima jedno glavno setaliste gdje je odvijaju sve aktivnosti i nekoliko predivnih plaza. Momenat kad sam ugledao u plazu je zabiljezen kao jedan od mojih "WOW momentata" (neki ljudi znaju o cemu govorim). Nas hotel je na jednoj od tih plaza sve sa nadjidjanim kaficima odakle pice Santana, Marley, .... Klijentela (koje inace ima jako malo) se sastoji uglavnom od hipika i surfera. Dakle jako je opusteno, i sada stvarno uzivam. Elke je upoznala jos jednu Njemicu (Ingrid) i sinoc smo svi zaglavili u jednom veselom lokalnom baru.

Odusevio sam se i sa ljubaznoscu lokalaca, bez onog neiskrenog zapadnjackog osmjeha, ovdje sve izgleda mnogo prirodnije.

Tu sam do sutra kad idem u San Cristobal (sa Elke najvjerovatnije).

BUDZET DANA:
Hotel Buena Vista, dvokrevetna soba sa terasom i kupatilom US$20 (popola sa Elke)

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

Acapulco - kisa non stop

rain 23 °C

Provedoh 2 dana u Acapulcu i kao sto sam ocekivao nista specijalno zanimljivo nisam vidio. Veliki grad sa nekih 20km dugackom turistickom zonom gdje se nalaze svi napucani hoteli, lanci americkih restorana i barova, i soping centri koji predstavljaju zabavu za americke turiste. Ima razlicitih vrsta plaza sto nije lose, pijesak je sitan, a voda je topla i mutna. Vrijeme je katastrofa, non stop pada kisa tako da je i takmicenje u skakanju sa stijene na jednoj samoubilackoj poziciji (a cemu sam se posebno radovao) otkazano. Sam centar je na brdascetu sa kojeg se pruza fantastican pogled na grad i cijelu uvalu i to je najatraktiviniji dio Acapulca.

Od zanimljivih stvari, pristustvovao sam vjencanju u jednom eksuzivnom klubu na plazi (mislim posmatrao sa strane) gdje je dio ceremonije bilo pustanje malih kornjacica na slobodu.

Osim toga, otkrivam meksicku hranu i sve mi se vise svidja sada kada znam sta da narucim i gdje.

Veceras idem dalje, hvatam nocni bus za Puerto Escondido u 23:00 - to je jedan grad na moru nekih 500km juzno od Acapulca.

BUDZET DANA:
Karta bus Acapulco - Puerto Escondido US$20

Posted by Srechko 00:00 Archived in Mexico Comments (0)

(Entries 21 - 30 of 39) « Page 1 2 [3] 4 »