A Travellerspoint blog

Placencia - mrak mjesto

overcast 28 °C

Dakle otkad sam krocio na tlo Belizea osjecam se kao da je poceo drugi dio mog putesestvija, i odmor od dosadasnjeg dijela putovanja.

Placencia mi je legla ko kec na desetku. Ovdje mi jos niko nista nije trazio, jedino mi povremeno ovi lokalni crnci nude travu. Ali i oni su dobri i zajebavaju se, i ne gnjave - puste me na miru kad im odgovorim da sam se vec namirio (ta fraza najbolje funkcionise).

Kroz gradic pored plaze ide jedan puteljak i sa obje strane su lokalne raznobojne drvene kucice na platformu koje lokalci izdaju, radnjice sa suvenirima, turisticke agencije i skromni restorancici. Vrlo je mirno, ima jako malo turista ali i lokalaca i svi se pozdravljamo u prolazu. Jako je bezbjedno i to mi mozda i najvise momentalno i prija.

Inace danas smo nas cetvero imali mali eksces koji je rezultirao time da sam opet ostao sam. Situacija je bila vezana za apartman u kojem smo proveli 2 noci inace vlasnistvo ranije spomenutog arogantnog, prepotentnog debelog crnog seljacine i meni i dalje nije jasno kako smo kod njega zavrsili. Uglavnom imali smo par prepirki/svadja s njim zbog njegovog ponasanja, provjeravanja sta radimo kao i oko nedostatka tople vode u kupatilu i koristenja klime. Uzasno nas je iznervirao tako da smo jutros odlucili da se selimo. Tako smo nasli slatku kucicu 50m od plaze u mirnijem dijelu grada - mrak mjesto - gdje smo ostavili i nase stvari. Nakon toga smo otisli do pristanista gdje je jedan cool lokalac kojeg smo slucajno upoznali juce, trebao da nas prebaci do njegovog privatnog ostrvceta. Dok smo cekali da se on pojavi, debela svinja se pojavila sa policijom. Nisam imao pojma o cemu se radi, dok se nije uspostavilo da su dvoje Amera uzeli (ukrali) peskir iz njegove kuce. Htjeli su da mu se osvete na neki nacin ali nisu mogli izabrati gluplji (tipicno za Amere...). Uglavnom tu se Amerikanka rasplakala i odlucili su sve troje da odmah napuste grad. Na ostrvce nisam otisao ni ja jer kao prvo nije mi se islo samom a kao drugo brodic je imao tehnickih problema sa motorom tako da sam ja odlucio da odem na plazu... Dakle ja sam ostao kod gazdarice Lidije gdje mi je super. Ima mala terasica, kuhinjica, a i zanimljivih gostiju tako da i dalje ne mrdam odavde.

U Belizeu je glavna zanimacija ronjenje tako da sam danas i ja startovao s tim. Nakon neuspjelog pokusaja da odem na privatno ostrvo, iznajmio sam masku i peraje i malo ronjakao po plicaku. Bogami nije bilo lose - vidio sam raznih cudnih podvodnih bica tako da sam se malcice napalio i mozda prekosutra odem u turi na neko od okolnih koralnih ostrvaca. Sutra idem na turu u Cocksomb Jaguar rezervat, obecavaju razne aktivnosti - mislim da ce biti sou.

Inace nocni zivot i nije nesto, ima jedan beach bar, gdje kad zauzmes poziciju za barom je isto kao da si sjeo za neciji sto - postajes odmah dio drustva i konverzacije. Imaju 3 paba koji su uglavnom karaoke preko nedelje, a vikendom je malo zivlje, bude kazu zive svirke ali to cu jos da vidim.

Dakle sve je tip top!!!! :-)

BUDZET DANA:
Jednokrevetna soba kod Lidije US$15
Tura Cocksomb Jaguar rezervat US$70

Posted by Srechko 00:00 Archived in Belize Comments (0)

Placencia - kakva promjena u 2 sata...

rain 30 °C

Evo me u Belizeu...Sve se promijenilo, ovo nema nikakve veze sa kompletnim predjasnjim iskustvom - pocevsi od turista kojih ovdje ima u malom broju doduse, preko mirnog i sporog stila zivota, i do skupoce....

Dakle dok sam u Belizeu nema opsirnih izvjestaja kao ranije jer deru na internetu.

Voznja motornim camcem preko okeana je bila fantasticna (to je za ono sto sam rekao da mi se nista spektakularno ne desava). U toku puta sam upoznao grupicu turista i sa troje njih (par Amera - Enika i Kevin, i jednim Englezom Paulom) dijelim mali apartman u Placenciji.

Smjestaj nije bilo lako naci. Cim smo pristali prisao nam je debeli crnac Amerikanac koji u Placenciji posjeduje 2 kuce jedna do druge i koje izdaje turistima. Uzeli smo njegovu vizit kartu ali smo odlucili da nadjemo nesto na svoju ruku. Potraga za odgovarajucim smjestajem nije bas bila bericetna, sve je bilo uglavnom ili preskupo ili puno, tako da smo se vratili kod crnca koji je trazio US$60 za namjesten apartman sa 3 kreveta. Mada nam je crnac isao svima na zivce sa svojim nadmenim i arogantnim ponasanjem, nakon sto nam je smanjio rentu na US$50 dnevno, odlucili smo ipak da ostanemo kod njega.

Inace ovdje je super, Placencia je malo mjesto okruzeno lagunom s jedne strane i pjescanom plazom sa druge. Ovo je kazu jedino mjesto u Belizeu sa pravom plazom. Ameri i Paul misle da ostanu ovdje 2 dana dok cu ja mozda i da produzim jer mi ovaj ambijent momentalno lezi. Skuplje jeste duplo nego u Hondurasu ali i zasluzuje.

Dakle za sada sam tu, mozda odradim neku turu po nacionalnim parkovima ali o tom potom.

KURSNA LISTA:
1 US$ = 2 Belize $

BUDZET DANA:
1 sat interneta Placencia US$4
Apartman Ponderosa (3 kreveta, kuhinja, kupatilo) US$50 (moj dio US$15)
Pivo u beach baru US$2.25
Prevoz barkom iz Puerto Cortesa u Placenciu US$50

Posted by Srechko 00:00 Archived in Belize Comments (0)

Puerto Cortes - Sreca prati hrabre! :-)

overcast 27 °C

Kao sto sam juce najavio na osnovu posljednje promjene plana, krenuo sam iz La Ceibe u 7:15, stigao u San Pedro Sulu u 11:00, i uhvatio collectivo za Puerto Cortes gdje sam stigao oko 1pm i gdje se i sada nalazim. Voznja je bila poprilicno dosadna i prosla je bez znacajnijih popratnih dogadjanja.

Gradic Puerto Cortes je onako, ne narocito zanimljiv, iako se nalazi na moru. Vise izgleda kao brodogradiliste ili mali industrijski grad. Ne samo da tako izgleda nego su se i lokalci sami pobrinuli za to da se u gradu ne osjeca nista morsko. Svuda oko vode u sirem centru grada su podigli zid visok 2 metra tako da sam se danas dobro nahodao ne bi li vidio to njihovo more....Iza zida su skladista, rafinerije, brodogradiliste itd. Inace atmosfera u gradu nije losa, opet sam izgleda jedini turista ali ovdje nesto ne obracaju paznju na mene i nema propalica na ulicama. Ljudi se prave cool, ono nema neke ljubaznosti, kazu ti hvala samo kad ono bas moraju....Ali su prijateljski raspolozeni i svi hoce da pomognu. Danas sam imao dosta nekih obaveza da sredim i svako koga sam pitao za upute mi je pomogao koliko je znao. Najsmjesnije je kad ja tako nekom pridjem i nesto priupitam na svom "tecnom" spanskom, odmah nastaje tajac u okolini i svi ulijecu sa savjetima sa raznih strana. To mi je super i to mi se desavalo i ranije u drugim zemljama, svi oko mene slusaju sta pitam i onda brze dodjem do pravog odgovora.

Dakle, hotel sam nasao brzo, nije bas tako dobar ko onaj juce al hajde i odmah sam se bacio na 3 zadatka koje sam trebao ovdje da obavim - Naci da li uopste ide brod za Belize, kada i odakle, zamijeniti visak Lempira po mogucnosti u Belizeanske dolare, i provjeriti sa imigracionim uredom oko papirologije.

Prvo i najvazije je bilo da vidim da li uopste ima linija za Belize. Prema uputama recepcionerke, otisao sam malo izvan grada u potrazi za lukom. Iz nekog razloga, kad god trazim ovako nesto uvijek razmisljam kao da sam na zapadu i mislim sad cu naci oznake za luku na putu, ili cu prepoznati kad vidim marinu sa velikim brodovima, medjutim uvijek se uspostavi da moje ideje nemaju blage veze sa stvarnoscu. Tako je bilo i danas, pratio sam upute lokalaca i mic po mic stigao do mosta od kojeg navodno krecu brodovi za Guatemalu i Belize. Apsolutno nikakvu oznaku nisam vidio nit ista da bi mi dalo signal da je to pravo mjesto. I dok sam ja tako stajao zbunjen i gledao okolo, pojavi se tip i upita gdje hocu da idem - jel za Belize - reko jeste. I ovo je jedna od situacija koja mi se ponavlja, usluga dolazi meni ja samo treba da se podmetnem... Uglavnom on je kapetan koji vozi brod (izgleda bas ko da je rodjen na tom svom brodu), i 2 puta nedeljno ponedeljkom i utorkom ide za Belize i to bas u mjesto u koje sam ja htio da se prebacim (Placencia). Tad sam povezao da je danas ponedeljak, i da sam zakasnio jedan dan bilo bi belaja!!! Sreca me prati sto jeste jeste...imao sam inace i ranije ovakvih scena kad sam hvatao zadnji voz za negdje. Uglavnom dogovorim se ja sve s njim, i sutra u 11:30 idem za Belize :-) cime nemam pojma - to ce biti iznenadjenje i za mene...Ovo je za familiju - sve je regularno, nema frke, ima covjek biznis karticu i cijena koju mi je rekao je ista kao ona iz mog vodica kao i odrediste...dakle veza je provjerena!

Drugi zadatak se ispostavio kao najveca frustracija - otarasiti se Lempira - ko mi je kriv kad sam ih podigao u vrijednosti od US$300. Inace ovdje bukvalno pare ne mogu da se potrose, i da hocu skupih hotela i restorana i nema a soping je bez veze. Tako sam zaredao po bankama, iz jedne u drugu i ubrzo sam shvatio da Belize dolare ne mogu da dobijem. Inace u ovom gradu ispred svake radnje stoji naoruzan strazar i ne mozes unijeti apsolutno nista sa sobom. Banke su 3 puta strozije, i na ulazu imaju rendgen isto ko na aerodromu, kameru nisam mogao da unesem....Unutra je obicno guzva, nema istaknute kursne liste, i uvijek moram da trazim nekoga ko nije zauzet da mi samo da odgovor na pitanje. Uglavnom uspijem nekako da zamijenim Lempire za US dolare u jednoj banci i tad mi je laknulo. Svratio sam i do imigracije i rekli su mi da ujutro treba da dodjem po pecat. Znaci sve je u dure.

Dakle zadnji mi je dan u Hondurasu, nekako tuzna zemlja mada su ljudi pozitivni i ponosni. Ovdje kao i u La Ceibi standard je malo bolji, nema toliko sirotinje na vidiku, izgleda da najveca bijeda vlada u unutrasnjosti zemlje i po planinama. Ne znam da li mi je ovaj dio putovanja po Hondurasu bio promasaj, nisam dozivio ni vidio nista spektakularno a vrijeme mi prolazi. Nadam se da ce Belize sve to da popravi...

Inace u La Ceibi sam ostavio kisu i oblake, ovdje je vedro i toplo pa se nadam istom u Belizeu a nadam se i dobrim plazama kako vodic obecava.

Evo sad udjose dvojica Rusa u internet shop mozda ih vidim na brodu sutra...

BUDZET DANA:
Bus La Ceiba - San Pedro Sula (3h45) US$4
Collectivo San Pedro Sula - Puerto Cortes (45min) US$2.50
Hotel El Centro Puerto Cortes (jednokrevetna soba sa kupatilom) US$13

Posted by Srechko 00:00 Archived in Honduras Comments (0)

La Ceiba - neaktivan dan za promjenu

rain 23 °C

Mijenjam planove samo tako. Sto sam duze u Hondurasu to mi se manje ovdje ostaje.

Danas sam imao plan da se raspitam za prevoz trajektom na Roatan i da odem u "Cuero i Salado" nacionalni park koji se nalazi 40km od La Ceibe i gdje vodic obecava zanimljivu floru i faunu. Trebalo je da nadjem FUCSA agenciju koja se specijalizuje bas za izlete u taj park. Praznoglava recepcionerka u mom hotelu nije imala pojma ni gdje se nalazi agencija ni da li se i kako do parka moze doci nezavisnim putem. Dok sam se s njom tako natezao, prisao je neki crnac koji tu u hotelu nesto radi i poceo da me munta (na tecnom engleskom) da me on tamo odvede licno. Usput je spomenuo da za turu preko FUCSA-e treba da se najavim bar jedan dan unaprijed, i da bus do najblizeg gradica (La Union) mogu da nadjem medjutim nemoguce je do parka doci sam. Inace u mom vodicu se spominjala opcija busom do La Uniona i onda pjeske sat i po ili eventualno vagoncima koji se pokrecu na rucni pogon (ako se nadju). Uglavnom crnac mi se nakacio pa sam ga pitao koju lovu trazi. Bubnuo je cifru od US$50 i ja sam uz pozdrav izasao iz hotela.

Prema mapi koju mi je pokazala recepcionerka (jedina korist od nje) dosao sam do mjesta gdje je trebala da bude agencija, medjutim sve sto sam tamo nasao je strazar koji je sjedio u nekoj kucici pored pruge. On je bio jako ljubazan i objasnio mi je da FUCSA ne radi nedeljom i dao mi adresu na drugoj strani grada gdje mogu naci nekoga ko ima informacije u vezi sa planiranim izletom. Krenuo sam tamo i na pola puta me zaustavio jedan momak s kojim sam se upustio u pricu. Ima 16 godina i dobro prica engleski i on me licno odveo do mjesta koje sam trazio. Ispostavilo se da je to obican lokalni restoran i da tu nema nikoga ko ista zna o "Cuero i Salado" nacionalnom parku. Tu sam odustao i odlucio da odem na stanicu, uhvatim bus za La Union i odem tamo sam. Tu mi se ovaj decko prikacio i uz komentar da nema pametnijeg posla ponudio da ide sa mnom do stanice. Bilo mi je cudno, jer nisam znao da li mu je stvarno dosadno ili hoce nesto od mene al reko hajde...

Dodjosmo do stanice i tu nadjem svoj bus koji je trebao da krene u 11 (tad je bilo oko 10:30). Mislio sam da ce sad John (tako ze zvao moj pratilac) da ide kuci medjutim on je poceo da ponavlja po sto puta da je to bus koji meni treba, da moram da kazem vozacu gdje da me izbaci itd. Vrhunac je bio kad je pokazao namjeru da hoce da ide sa mnom.....Tad mi je vec poceo ici na nerve i pokusao sam ga izgubim uz izgovor da moram u WC. Pored stanice se nalazi kao mala pijaca i ja sam poceo da trazim WC hodajuci izmedju tezgi u cik cak maniru. On me bukvalno pratio kao sjena uz povremeno "gdje to ides?" i "sta to trazis?". Tad sam mu rekao da idem u WC i da ne mora svugdje da me prati...Valjda je shvatio poruku, pruzio mi ruku i otisao svojim putem. Bilo mi je malo bezveze jer je bio fin al to sto me pratio u stopu me je nerviralo.

Uglavnom kad je John ispario, uletio sam u pricu sa jednim ajudanteom koji mi je rekao da zna biti opasno da se hoda od La Uniona do parka i da ima svakakvim opasnih zivotinjica (nisam razumio kojih). Tu sam malo porazmislio jos jednom o cijeloj situaciji i konacno odlucio da batalim cijelu ideju jer ovoga ima i u Belizeu. A i nije mi se opet truckalo busom 3 sata...

Kasnije sam batalio jos jednu ideju, a to je ostrvo Roatan. Shvatio sam da mi ne prija u Hondurasu, da sve sto ima na Roatanu ima i u Belizeu, prevoz brodom je poskup (US$40 u jednom smjeru) a i gubim dosta dana nepotrebno. Zakljucak je bio da mi je u ovom momentu najbolje da se hvatam noge. Tako sutra hvatam bus za Puerto Cortes (opet preko San Pedro Sule), luku na sjevero zapadu zemlje odakle navodno idu trajekti za Belize.

Inace ova dva dana je oblacno, i stalno pada kisa tako da je to razlog vise da ne ostajem ovdje.

Ostatak dana sam proveo setajuci po plazi koja je kao i sve ostalo prlicno jadna. Naravno u toku setnje mi se prikacilo jos par kojekakvih faca sa ulice ali ovog puta sam odlucio da stanem, pricam s njima, i dam im sta sitnisa umjesto da bjezim. I pored svega osjecam se prilicno sigurno ovdje - najveci je problem moja paranoja protiv koje se borim.

Ostatak dan je bio bez ista za prijaviti, gledao sam TV u svojoj "luksuznoj sobi" - bas mi je prijalo.

BUDZET DANA:
Pranje vesa Hotel Italia US$5

Posted by Srechko 00:00 Archived in Honduras Comments (0)

La Ceiba - Ne lezi mi Honduras nikako...

semi-overcast 23 °C

Dakle Honduras mi nikako nije legao, bar za sada, i danas je prvi dan od pocetka mog putovanja kad sam pomislio da mi je mozda vrijeme da idem kuci...

Zadnja dva dana gledam svakakve scene i dozivljavam situacije koje mi se u drugim zemljama nisu desavale.

Pocevsi jutros kad sam probudjen bukom u mom ocajnom hotelu u Ocatepeqeu gdje sam izmedju ostalog dozivio da vidim najodvratniji WC u svom zivotu, ustao kao pticica u 5 ne bi li se izgubio iz onog katastrofalnog mjesta sto prije. Juce mi je tip na salteru na bus stanici rekao da prvi bus za San Pedro Sulu ide u 6 ujutro. Nacrtao sam se na stanici oko 5:50, kupio kartu i cekao. Odmah pored stanice par zena je dovuklo svoja kolica i pocelo da prodaje svoje djakonijice. Smece koje su inace i one same razbacivale je bilo svuda okolo. Tuzni i ofucani psi su njuskali okolo, i onako gladni kopali po smecu. U to se probudio par beskucnika koji su spavali bas tu na ulici ispred mene. Bus se nije pojavio do 6:15 kad sam onako nestrpljiv opet upitao tipa na salteru kad dolazi bus. Ovog puta mi je rekao u 6:50. Bilo mi je nepodnosljivo tu da cekam. Nisam imao izbora i morao sam da gledam te otuzne scene. Srecom mene niko nista nije pitao niti je iko obracao paznju na mene. To je jedna od rijetkih stvari koja mi se za sada dopada u Hondurasu. Bus se konacno pojavio poslije tih najduzih sat vremena u mom zivotu i odmah smo krenuli.

Voznja do San Pedra Sule je sto se prirode tice bila super, i sastojala se uglavnom iz penjanja i spustanja kroz sumovite planine. Bijedne kuce koje sam vidio pored puta su medjutim ostavile jaci pecat na mene. U San Pedro Sulu (drugi grad po velicini u zemlji) smo stigli oko 11:30. Cim je usao u blatnjavu kaljuzu od stanice, vec pulupun bus je okruzila gomila svijeta sa vrecama i kutijetinama sa namjerom da se uguraju u moj bus koji je inace nastavljao za glavni grad (Tegucigalpu). Jos vecu guzvu su napravili silni prodavaci sa svojim kanticama i tacnicama koji su takodje htjeli da se uguraju u bus. Ja sam jedva izasao napolje i u toj guzvi cekao da ajudante otvori pretinac za prtljag. Poslije par minuta ajudante je to i ucinio, medjutim ja od svijeta, kesa i kutija nisam mogao da pridjem. Tad sam ugledao da vadi moj ranac i bukvalno sam pregazio preko kutija i kesa i u zadnji cas ga zgrabio jer bi inace zavrsio u blatu..Dakle frka nevidjena. Sad sam trebao da nadjem stanicu odakle krece bus za La Ceibu sto je bilo ok - vec sam stela kad je to u pitanju.

Tamo sam prisustvovao admininstrativnoj proceduri izdavanja karata koja je potrajala. Jedan salter je samo radio a u redu gomila. Kad sam konacno stigao na red, sluzbenica mi je trazila pasos, i razne druge podatke i sve to rucno natenane zapisivala u svesku. Tu njihovu administraciju sam vec dozivio u banci u Ocopetequeu, kad im je trebalo pola sata da mi promijene 30 dolara u lempire...Konacno sam dosao do karte u uhvatio sam sljedeci bus za La Ceibu u 12:30. U busu je bilo dosta crnaca tako da sam znao sta da ocekujem od tog grada. Iz busa sam ugledao i scenu u San Pedro Suli gdje je jedan mladji momak jeo nesto direktno is kante za smece.

Prvi sat voznje je bio veseo, jedan cool tip je prodavao pilule za podmladjivanje i razne vitamine i stojeci na sred busa vrlo dinamicno i zanimljivo pricao o njima. Sve to vrijeme je neko dijete ponavljalo jedno te istu melodiju bez rijeci (la la la) bezbroj puta....Tu me uhvatio smijeh - pa me ovaj prozvao - "Hey where you from" - gdje je bio i kraj njegovog poznavanja engleskog jezika...

Kako smo se primakli karipskoj obali tako se naglo promijenila okolina i pocela je lagana kisica. Prosli smo pored mnogih foto tacaka sa bujnom vegetacijom, palmama i raznim tropskim vocem, a ni kuce nisu vise izgledale tako bijedno kao u unutrasnjosti. Vodic je rekao da ova voznja treba da traje 3 sata medjutim u La Ceibu smo stigli tek poslije 4 sata...ucrvao sam se u busu. Inace ove silne voznje busom mi ne padaju tesko jer uvijek gledam zanimljivu i drugaciju okolinu i zna biti zabavno u busu. Danas sam se samo zeznuo sto sam u oba busa zauzeo mjesto na istoj strani tako da mi se vrat ukocio od gledanja u desno...

La Ceiba je gradic na karipskoj obali odakle se moze preci na Roatan ostrvo, inace jedino mjesto u Hondurasu gdje se nalaze eksluzivni hoteli. Ucinio mi se simpatican po danu tako da sam se dobro osjecao kad sam stigao. U gradu ima dosta crnaca, poneki beskucnik, turista tu i tamo ali ne bas mnogo, i dosta naoruzanih strazara. Obisao sam par hotela i odlucio se za hotel Italia u kojem za promjenu imam cak i TV, a dormeni mi otvaraju vrata kad ulazim u hotel.

Eh sve je bilo tako super dok veceras nisam dozivio prvi pravi strah od pocetka mog putovanja. Kako sam zadnje lempire dao placajuci sobu, morao sam da odem u banku i podignem jos. Otisao sam do najosvjetljenije ATM masine, i podigao US$300 u Lempirima. Skontao sam da je najbolje da odmah odem u hotel i ostavim visak love i onda malo prosetam. Hotel se nalazi u centru ali ne u bas najsvjetlijoj ulici. Cim sam zasao iza coska, cuo sam da neko vice iza mene "hej hej stop". Znao sam da zove mene i s oprostenjem usrao sam se....Glas je djelovao kao da dolazi od pijane osobe. Bilo je rano, oko 7pm, radnje su jos bile radile i bilo je ljudi na ulicama, medjutim to nije mnogo pomoglo da se smirim. I tad bas kao za inat nisam mogao da ubodem u kojoj mi se ulici nalazi hotel. Ubrzao sam hod, medjutim on je i dalje vikao i osjetio sam da ide za mnom....Konacno poslije par minuta sam ga izgubio ali hotel i dalje nisam mogao da nadjem...da popizdis....Posto je centar mali, nekako sam se opet vratio u istu ulicu kuda sam maloprije prosao i tu me je docekao on...Crnac, mlad, javio mi se na engleskom i ljubaznim tonom me pitao zasto nisam stao kad me zvao. Rekao sam mu da sam umro od straha i da mu to nije nacin da uhvati neciju paznju. Potom mi je ispricao pricu kako je on sa Roatan ostrva i tu je zatecen za zenom i djetetom i treba mu novac da plati hotel veceras. Rekao sam da mu ne mogu pomoci i otisao sam. Nadjoh konacno jeb... hotel i odlucim da ipak dam crncu 5 dolara. Ostavio sam visak love u sobi i otisao da ga nadjem medjutim nije vise bio tamo i vise ga nisam vidio. Jos jedan tip dok sam isao prema internetu mi je trazio novac i sve ovo skupa mi je bilo bas previse. Pokusacu sutra odmah da idem na Roatan jer mi momentalno treba odmor od ove bijede i sirotinje - ne mogu vise....

BUDZET DANA:
Bus Ocopeteque - San Pedro Sula (4h30) US$6.20
Bus San Pedro Sula - La ceiba (4h) US$4
Taksi La Ceiba bus stanica - Hotel Italia US$0.90
Hotel Italia - jednokrevetna soba US$13

Posted by Srechko 00:00 Archived in Honduras Comments (0)

Ocopateque - Dotakó sam dno zivota...

overcast 22 °C

Hmm desile su se neke nepredvidjene stvari tako da sam zaglavio u ovom ocajnom gradu ali naravno idem ispocetka...

Danas mi je bio plan da rano krenem iz Suchitota i da prenocim u mjestu La Palma, poznatom po lokalnim umjetninama, inace 10km daleko od granice sa Hondurasom. Nadao sam se ako tamo stignem prije podne da odmah nastavim put i udjem danas i u Honduras.

Put do La Palme je bio klasika, kao i busevi koji su bili spori i ocajne kvalitete, i naravno puni prodavaca koji su mi bukvalno podmetali njihove dzidza midze pod nos...Moram medjutim priznati da su mi par puta dobro dosli pa sam i ja pazario ponesto. Jedina svijetla tacka je bio ajudante u drugom busu, koji je trcao okolo, vikao, muvao putnice, pjevao i djuskao, namjestao frizuru non stop, penjao se na bus, visio sa strane, a bogami bio i dzentlmen kad je trebalo.

Uglavnom mic po mic, u La Palmu sam stigao oko podne. Mjesto mi se nije dopalo, ali je bilo puno radnjica sa suvenirima tako da sam tu proveo jedan sat i pazario par sitnica da se sjecam El Salvadora.

Skontao sam da imam dovoljno vremena i da mogu danas da udjem i u Honduras i dodjem to sljedeceg odredista gradica Copan koji se nalazi blizu istoimenih Maja iskopina.

Uhvatio sam sljedeci bus i dosao do granice. Bio sam jedini koji je u tom momentu ulazio u Honduras. Bukvalno sam se prosetao, iscekirao iz El Salvadora i cekirao u Honduras natenane bez ikakve frke. Cak me nisu ni napadali sverceri sa devizama nego sam ja njih morao da trazim. Tu su mi lokalci rekli da bus za Copan ide is mjesta Ocopeteque 8 km daleko od granice do kojeg mogu da se prebacim taksijem. Uhvatio sam collectivo i prije 2 pm bio u Ocopetequeu. Do tada sam vec primijetio razliku izmedju ljudi u dvije zemlje i Hondurasani mi se bar za sada cine mnogo simpaticnijim i otvernijim od Salvadoraca. Medjutim i zemlja je izgledala siromasnija, ovo do sada sto sam vidio je u rangu sa Guatemalom ako ne i gore.

Eh na bus stanici me cekalo neprijatno iznenadjenje... Sluzbenik na salteru mi je rekao da ni jedan bus ni u kojem smjeru danas ne ide jer imaju probleme na cesti. Nisam razumio koji je razlog ali sam razumio da ce sutra opet saobracaj da proradi (ako im se moze vjerovati).

Nije mi to toliko tesko palo, jer sam vec bio malo umoran od autobusa medjutim problem je Ocotepeque koji je ubi boze dosadan i ruzan. To mi medjutim nije bilo dovoljno nego sam se zeznuo i sa hotelom....Plan je bio da uzmem neki bolji hotel kad vec nemam sta da radim, reko odmoricu se u sobi uz TV i pivo. Znaci bacio sam se u potragu za hotelom ali da prvo opisem malo ovo mjesto. Gradic izgleda kao da je u izgradnji, samo je glavna ulica asfaltirana sve ostale su makadami. Sve je oronulo i izgleda jako siromasno. Ima dosta prodavnica hrane sa oskudnim asortimanom, nekoliko jadnih restorana, prodavnica sa robom i hotela a sve je u mraku ili u najboljem slucaju osvjetljeno jednom sijalicom. Dakle u takvoj atmosferi gdje stvarno nema sta da se radi ja ti zavrsim u najgorem mogucem hotelu jer mi se zbog pogresne racunice sa novom valutom prvi fin hotel koji sam vidio ucinio uzasno skup. Tek kad sam platio drugi hotel i povezao stvari, skontao sam da je onaj prvi hotel bio sasvim povoljan.... Dan sam proveo gluvareci, i seckajuci se okolo.. Ovdje sam vidio par crnaca, sa jednim sam pricao, na engleskom, pitao me da li imam bend, posto on kao reper trazi jedan za karijere. Jes naso gdje ce bend trazit....Dok sam kasnije obilazio selo (po 15 ti put) i trazio gdje da jedem, ugledam jos jednog crnca kako prevrce neko meso na rostilju ispred mog hotela. Tamo sam i jeo (pola pileta u porciji) i skontao da u toj istoj kuci zivi par crnackih familija. Nemam pojma otkud oni u Ocopatequeu.

To je to, ocigledno veceras sam totalno bez ideja za zabavu pa se evo trudim da ubijem bar 2 sata na internetu...

Sutra akobogda pa busevi krenu treba da se dovucem do La Ceibe grada na karipskoj obali (ne idem u Copan predomislio sam se), gdje bi trebao da nocim a onda da idem na ostrvo Roatan gdje planiram malo da se pripazim...mislim da sam zasluzio ....

KURSNA LISTA:
US$1 = Honduras lempiras 18.50

BUDZET DANA:
Dorucak (2 pupuse i topla cokolada) Suchitoto market US$0.40
Bus Suchitoto - Alguilares (0h45) US$0.80
Bus Aguilares - La Palma (2h) US$1.50
Bus La Palma - La Poy (granicni prijelaz za Honduras 0h20) US$0.60
Collectivo Granicni prijelaz - Ocopateque US$0.45
Hotel Congolan Ocopateque (jednokrevetna soba bez kupatila) US$3.20
Pola pileta i lokalno pivo kod crnaca Ocopateque US$5
Internet 1 sat Ocopateque US$0.80

Posted by Srechko 00:00 Archived in Honduras Comments (0)

Suchitoto - simpatican i miran gradic, naziru se turisti

sunny 30 °C

Evo me u Suchitotu, simpaticnom i uspavanom gradicu, opet sam sam (konacno) ali da krenem ispocetka i malo opisem zadnjih par dana, bilo je zanimljivo....

Dakle poslije zadnjeg javljanja, Daniel i ja smo naculi da neke barke idu u 11 ujutro za Ostrvo Meanguera sa pristanista u La Unionu. Pokupili smo prtljag, cekirali se iz hotela i stvorili se tamo prije 11. Bila je oseka tako da se nekih 100m od obale mogao vidjeti samo crni pijesak, mulj, i smece. Na vodi u daljini mogli smo da vidimo nekoliko barki raznih velicina i neki su se ljudi ukrcavali a neki iskrcavali. Kako je u El Salvadoru jako tesko doci do informacije korisne turistima, tako sam ja ostao pored stvari a Daniel je zasukao nogavice i otisao do barki da se raspita. Inace Daniel voli da postavlja pitanja i da vjezba spanski tako da smo se lako dogovorili oko odgovornosti. Vratio se poslije nekih 15 minuta do koljena umazan muljem ali sa osmjehom na licu - jedna od tih barki ide na nase ostrvo. Caskom smo se organizovali, izuli i udarili po mulju. Bilo je poprilicno gadno razmisljajuci kakva se sve stvorenja kriju u onoj brlji ali kad smo se konacno ukrcali na camac pocelo je uzivanje. Cekajuci da camac krene, tek tada, nakon 3 dana provedena u ovoj zemlji, culi smo engleski jezik po prvi put, i to od trojice Amerikanaca, koji su inace biciklima dosli iz Cancuna u La Union sa namjerom da se prebace preko vode do Nikaragve koja je inace samo 3 sata voznje daleko. Daniel je odmah, kao komunikativiniji od nas dvojice, usao u pricu s njima i ustanovio da oni ne razumiju spanski, da su u pogresnom brodu, da se nisu dogovorili oko cijene prevoza, i da nisu uzeli izlazni pecat u imigracionom uredu...nevjerovatno ali ima i takvih ljudi.

Uglavnom Ameri su otisli (nakon sto su presli u pravi camac), a Daniel i ja smo nastavili da cekamo. Cekanje se oduzilo, dok se utrpavanje ljudi i stvari nastavilo do maksimuma. Nekoliko puta sam pomislio - e sad smo puni i mogli bi da krenemo - medjutim u tom momentu bi se pojavile nove musterije sa novim dzakovima hrane, dijelovima namjestaja i ko zna cime sve ne, tako da smo krenuli tek oko podne.

Voznja je bila fenomenalna, na jednoj strane mogli smo vidjeti vulkane, sume, planine, i obale Hondurasa i Nikaragve, a na drugoj obalu i crne plaze el Salvadora. Cak smo vidjeli i jednog delfina. Nakon sat i po voznje, stigli smo na otok. Opet je leglo gazenje po vodi i mulju ali je ovdje bilo mnogo krace i lakse.

Moj vodic je preporucivao jedan hotel na ostrvu za koji smo odmah culi od lokalaca da je zatvoren. To me malo zabrinulo jer je izgledalo da u tom malom mjestu nema vise hotela. Tad nas je obradovala jedna lokalna zena koja je rekla da postoji jos jedan hotel koji je medjutim tesko naci pa je poslala svog petogodisnjeg sina da nas tamo odvede. Dok nas je vodio do hotela, klinac je non stop nesto brbljao, a od svega smo razumjeli samo da je hotel daleko i da ima jedan sat do tamo. Nismo imali blage veze sta da ocekujemo, svuda oko nas je vladala prilicno seoska atmosfera, i ja sam mislio dovesce nas go neke brvnare ili mjesta za kampovanje. Medjutim hotel je ispao boli glava, skriven od glavnog puta, na samoj obali. Cim smo ugledali bijelu kamenu kucu sa terasama iznad vode, Daniel i ja smo se samo pogledali i prokomentrisali da je ovo sigurno izvan naseg ranga. Gazdarica Salvadoranka je bila jako ljubazna, pokazala nam je vrlo luksuznu sobu sa terasicom i direktnim pogledom na more, dok smo mi samo cekali da bubne cifru. Bilo je gadno jer nismo imali mnogo izbora u tom momentu. Medjutim Daniel je upotrijebio svoje pregovaracke sposobnosti (koje su opet moram priznati bolje nego moje) i dobili smo sobu za samo US$30. Uspostavillo se da je hotel ustvari njihova kuca gdje zive, ona sa muzem Amerikancem, njihova mala cerkica i Arturo njen 14-godisnji sin koji je odrastao u USA. On je bio nas glavni vodic 2 dana i usput nam je pricao jako zanimljive price iz stroge Salvadorske vojske na sluzenje koje ga je poslala rodjena majka - kako ona kaze da ocvrsne... Arturo nas je tako odveo do jedne tesko pristupacne plaze koju sami nikada vjerovatno ne bi ni nasli. Plaza je bila fenomenalna, par lokalne djece tu i tamo i mi. Voda je bila mirna i topla tako da je tu leglo zesce opustanje - bas ono sto mi je i trebalo. I da sad ne davim, proveo sam dva relaksirajuca dana tamo, domacini su nas maksimalno pripazili kao svoje jedine goste. Sve skupa nas je kostalo oko US$50 po osobi (smjestaj, fenomenalna hrana, i pice) za 2 dana sto je bilo nevjerovatno malo za onakav ugodjaj...

2 dana na ostrvu su proletjela, i posto Daniel nije uspio da nadje direktnu vezu za Nikaragvu sa ostrva, jutros smo se jako rano skupa vratili istim camcem u La Union, gdje smo se inace i rastali. Bilo mi je stvarno super s njim, bez njega se vjerovatno ne bih usudio ni da hodam po San Salvadoru, ni da idem u ove predjele gdje turisti nikad ne zalaze....a oboje mi je ispalo kao nezaboravno iskustvo.

Nakon razilaska, ja sam uhvatio bus za San Salvador, ovog puta neki pilicar koji je stajao na svakih par km i cekao nove putnike, tako da sam poludio u busu i tek nakon 4 i kusur duga sata stigao u San Salvador. Medjutim na ovom putu sam skontao razliku izmedju buseva u Guatemali i El Salvadoru. Ovdje ne trpaju nista na krov, busevi izgledaju kulturnije i nema tolike frke kao tamo. S druge strane ovdje na svakoj stanici prodefiluje citava vojska prodavaca koji nesto tale - voce, povrce, grickalice, popuse, sokove, vodu itd... a danas su usli dvoje klinaca i u toku voznje servirali kompletan obrok, sve s pecenjem, krompirom i salatom. To u tolikoj mjeri nisam osjetio u Guatemali. Inace ono sto sam rekao prije da me ovdje niko ne gnjavi nije bas istina - ovdje nista ne prodaju (osim hrane u busevima) nego odmah traze pare i to vecinom djeca i propalice. Danas mi je jedno dijete, jedva prica, trazilo pesos. Cini mi se nekad da je to prva rijec koju progovore....

Jos malo o El Salvadoru ...Od zemlje sam ocekivao ljude naoruzane do zuba, medjutim naoruzana su samo uniformisana lica. Civili nose macete, neke ogromne sablje koje osim sa sjecenje kokosa nisam siguran za sta koriste. Nisam bas odusevljen sa ljudima, mnogo su sumnjicavi i rezervisani inace i dalje bleje ko telad. Ovdje u Sochitotu malo manje, jer ovdje zaluta poneki turista. Oficijelna valuta zemlje je americki dolar i osjeca se jak uticaj Amera a i ljudi ih vole jer je navodno zahvaljujuci njima ovdje 1991 zavrsen 12-godisnji rat.

Suchitoto je simpatican, jako lijep i miran gradic, ali u jedno poslije podne sve sam vidio. Spustio sam se strmom kamenom ulicom do jezera koje je ovdje glavna atrakcija, i izgleda fenomenalno, i na putu nazad sam odlucio da se uklopim u njihov super spori nacin zivota. Trebalo mi je par piva da uhvatim ritam...U Suchitotu sam uocio i par turista sto je znak da se polako ponovo primicem turistickoj zoni sto me sada veseli.

Sutra ipak idem dalje jer ovdje nemam vise sta da radim a i nervira me buljenje lokalaca.....

BUDZET DANA:
Prevoz barkom La Union - Isla Meanguera (1h40) US$2.50
Hotel "Joya Del Golfo" Isla Meanguera (luksuzna dvokrevetna soba) US$30
Bus La Union - San Salvador (4h15) US$4
Bus San Salvador - Suchitoto (0h45) US$0.80
Hotel/Restoran Balanza Suchitoto (jednokrevetna soba sa dijeljenim kupatilom) US$10

Posted by Srechko 00:00 Archived in El Salvador Comments (0)

La Union - a bulje li bulje...

sunny 30 °C

Juce ujuro smo se na kratko razisli, ja da se raspitam za prevoz do La Uniona, malog mjesta na obali a Daniel da vidi za njegov avion za Argentinu. Na putu ka stanici, ponovo sam prosao kroz centar San Salvadora, i bilo je cisto i ma koliko bilo nevjerovatno, svo ono silno smece od sinoc je bilo ocisceno. Ja sam mislio da mjesec dana niko nista nije sklonio. Standovi su i dalje bili razasuti svuda okolo tako da se radnje i lijepe zgrade iza uopste nisu mogle vidjeti.

Trazeci stanicu odakle idu busevi za prevoz po El Salvadoru, upitao sam jednog naoruzanog strazara za direkcije, i on me je uputio u smjeru 5 blokova dalje uz obavezno upozorenje da nije bezbjedno da se hoda i da obavezno uzmem bus. U po bijela dana!!! Uzeo sam bus ali mi i dalje nije jasno zasto su toliko skepticni... Uglavnom nadjoh stanicu i novi haos, nema nikakvog istaknutog reda voznje i karte se ne kupuju unaprijed a milion nekih buseva krecu i stizu. Odmah mi je jedan tip prisao i pitao gdje hocu da idem, kad sam rekao La Union, bus koji je upravo tamo kretao se bukvalno stvorio pored mene....

Vratili smo po stvari, i na stanici uhvatili (opet odmah) bus za La Union gdje smo stigli oko 2 pm. To je malo mjesto blizu granice sa Hondurasom odakle smo imali namjeru da se prebacimo na Meanguera Isla - ostrvo u blizini gdje moj vodic obecava skrivene plaze i bezbrizan stil zivota. Ova ideja mi se rodila u glavi juce u San Salvadoru i Daniel se slozio jer i njemu to odgovara. Medjutim zakasnili smo za barku koja tamo vozi tako da smo ovdje prenocili i hvatamo prevoz danas u 11. Ovo isto vazi i kao upozorenje da ne bude frke ako se ne javim u naredna 2-3 dana jer cisto sumnjam da na ostrvu imaju internet.

Dakle u La Union-u sam dozivio nesto sto nikad ranije nisam - a to je da budem glavna atrakcija u gradu. Ovdje izgleda turisti nikad ne zalaze a pogotovo gringosi. Tako da ljudi u nas bulje kao da smo vanzemaljci. Ispocetka sam se osjecao nelagodno medjutim sad sam se uzivio u atmosferu pa sada i ja buljim u njih. Uspostavilo se da su Salvadorci dobar narod, ali nisu navikli na strance. Sinoc smo imali priliku da pricamo sa nekoliko njih i totalno su OK. Cak su nas startovale dvije lokalke na taj nacin sto su poslale jednu djevojcicu da nas dovede. Inace jako mi odgovara to sto me u ovoj zemlji niko ne proziva "amigo" i niko nista ne trazi od mene.

El Salvador kao zemlja inace izgleda ekonomski stoji bolje od Guatemale, ljudi su bjelji i nema Maja. Iako je sve prilicno zaostalo, zemlja izgleda cisca i urednija nego Guatemala (osim centra San Salvadora koji je katastrofa). Nije lako naci turisticke informacije, jako je malo agencija, tako da se oslanjamo na sta nam lokalci kazu. I ima manje pasa po ulicama - sto je znalo biti problematicno u par situacija u Guatemali i Meksiku. Ovdje ih navodno kokaju ako nemaju vlasnika i nisu pelcovani.

BUDZET DANA:
Hotel Portobello La Union (dvokrevetna soba sa kupatilom) US$20
Bus San Salvador - La Union US$5

Posted by Srechko 00:00 Archived in El Salvador Comments (0)

San Salvador - carstvo haosa i prljavstine

sunny 24 °C

Dakle evo me u rokerskoj najmanje posjecenoj zemlji u Latinskoj Americi, navodno naoruzanoj do zuba - El Salvadoru, uzbudljivo je ali da krenem redom....

Daniel i ja smo skontali da mozemo jos malo da se druzimo i putujemo zajedno tako da smo se juce ujutro oko 10 spakovali i u Antigui ukrcali na chicken bus pravac Guatemala City. Tamo smo stigli za manje od sat i usli u taksi da nas odvede do terminala odakle krecu busevi za El Salvador. Matori taksista (ja ga birao) nije znao da nadje terminal tako da sam mu na kraju ja sve objasnjavao.

El Salvador stanica je usred opsteg haosa i blizu tzv. opasne zone 4. Ne znam zasto, ali svi vodici upozoravaju da se ovdje dogadjaju napadi - mi konkretno nista cudno van normalnog haosa nismo primijetili.

Bus je krenuo u 12:30, i do gvatemalanskog granicnog prelaza smo stigli za malo vise od sat vremena. Vozac je tu zaustavio bus jer smo svi mi strani drzavljani trebali da izadjemo iz busa i na imigracionom salteru uzmemo izlazni pecat za pasos. Granicni prijelaz je izgledao vrlo mirno i jedinu su frku pravili agresivni sverceri devizama kojih je bilo podosta i koji su okruzili nas bus cim je stao. Ja nisam imao vise quezalesa tako da sam odradio formalnost brzo, izignorisao dilere devizama i odmah se vratio u bus. Daniel se zadrzao malo duze sto mi je bilo sumnjivo. Kad se konacno vratio shvatio sam da je bio zrtva neke prevare. Kako je imao odredjenu sumu quezalesa kojih je htio da se otarasi, tako se upustio u pregovore sa prevarantima. I tako u momentu dok je tako okruzen gomilom svercera ocekivao dolare od jednog od njih, poceli su da mu govore da bus krece i da treba da pozuri i da se vrati. On je samo uzeo novac i pozurio prema busu. Kad se primakao - vidio je da vozac cita novine....Do tada su se svi sverceri razbjezali a Daniel je skontao da su ga zeznuli za 30-40 dolara....Mada mi ga je bilo zao, malo sam morao da mu pametujem kao sto je i on meni kad su mene na slican nacin zeznuli poslije meksicke granice sa prevozom do Panajachela. Definitivno Guatemala mi ostaje u sjecanju kao prevarantska zemlja br. 1. Na salvadorskoj granici nije bilo nikakve frke i u San Salvador smo stigli oko 17:30.

Smjestili smo se u hotelcic blizu stanice, gdje sam poslije razgovora sa recepcionerom i pomocnikom skontao da Salvadorce slabo sta razumijem a bogami i oni mene. Zapravo su mi se ucinili rezervisani i malo cudni, jer nije bilo one srdacnosti i osmjeha na koje sam se bio navikao do sada u drugim zemljama. Bez obzira, dobili smo sve informacije koje smo trazili. Uglavnom ustanovilo se da je centar grada svega 6 blokova daleko od hotela. Inace moj vodic upozorava da turisti ne treba da se setaju tim dijelom grada po mraku. Pomocnik recepcionera nam je rekao slicno, ali kao posto smo dvojica mozda bi i mogli da se prosetamo mada on ne preporucuje. Navodno banditi napadaju sa nozevima i oruzjem. Mi smo tako malo zbunjeni izasli na ulicu i brzo skontali da iako je rano (oko 7pm) na ulicama nema puno ljudi. Oprezno smo dosetali do jedne siroke dzade na kraju koje smo vidjeli svjetla ozloglasenog centra grada. Na putu ka njemu nije bilo ni jedne otvorene prodavnice i mogao se vidjeti samo poneki uzurbani setac na ulici. Tu sam upitao jednog strazara i neku zenu koji su stajali na ulici da li je bezbjedno da se hoda do centra. Oni su ponovili isto sto smo vec culi u hotelu i potvrdili da treba da uzmemo taksi iako je centar samo 2-3 bloka daleko. Ostali smo bez teksta, jer je bilo uzasno glupo da se uzima taksi za 200m. Nakon nove pauze za razmisljanje, odlucili smo da ipak naoruzani opasnim facama odemo tamo pjeske. Sve je proslo ok, ni jednu sumnjivu facu nismo sreli, a u centru smo otkrili mase i mase ljudi i potpuno novu atmosferu - dosada nevidjenu. Ulaz u grad je bio stvarno fascinantan, San Salvador ja izgledao kao pravi geto grad, sve sa gomilom smeca kojeg je bilo za izvoz - cinilo mi kao da ga ne ciste mjesecima, regeton muzikom, i masama ljudi. Trotoari su bili blokirani standovima sa raznom dziberskom robom, tako da smo morali da hodamo po ulici. Uglavnom osim buljenja ljudi u nas, koje se nastavlja od momenta kad sam sjeo u bus u Guatemala City-ju, nikakvih neprijatnosti nismo imali. Vise sam osjecao napetost zbog licne paranoje i loseg ugleda ovog grada. Medjutim cinilo mi se da su se lokalci vise plasili nas nego mi njih, mene ovako celavog i Daniela onako visokog i neobrijanog.

Otkrice dana su bile popuse. Popuse su tortilje punjene sirom, grahom, povrcem i sl. i prodaju se na ulici. Tako smo sinoc gladni sjeli u neku jedaonicu gdje sam upitao konobaricu sta ima da se jede - na sta me ona cudno pogledala i rekla - pa popuse... Sluze se sa salsom i sa tursijom i jako su ukusne.

Inace ovdje nema turistickih prevara jer nema turista, super je osjecaj kad znas da si jedini turista u gradu pa te svi onako mjerkaju ali ne neprijateljski, nego se neki i smjeskaju.

Uglavnom zanimljivo je u San Salvadoru ali ne toliko da se duze zadrzavamo ovdje tako da popodne idemo prema obali...

BUDZET DANA:
Chicken bus Antigua - Guatemala City (45 minuta) US$1
Taksi do El Salvador terminala US$2 po osobi
Bus Guatemala City - San Salvador (5 sati) US$12
Hotel Pasadena San Salvador (dvokrevetna soba sa kupatilom) US$17
2 popuse i 2 Pilsener salvadorska piva na ulici San Salvador US$2.

Posted by Srechko 00:00 Archived in El Salvador Comments (0)

Antigua - vulkan Pacaya

semi-overcast 18 °C

Upravo smo se vratili sa ture penjanja na aktivni vulkan Pacaya koji se nalazi u blizini Antigue.

Do podnozja vulkana smo stigli shuttle kombijem, gdje se nalazi i oficijelni ulaz u Pacaya vulkan nacionalni park odakle smo nastavili put uzbrdo pjesice. Nakon nekih 45 minuta hodanja stigli smo do predjela prekrivenog crnim stijenama koje su se odvojile i odronile od kratera. Na nekim dijelovima, stijene su bile jos tople i jako ostre, a ponegdje se mogao vidjeti zar i dim. Do kratera nismo mogli da pridjemo a nisam imao ni neku zelju jer od oblaka i dima nista ne bih vidio.

Uglavnom izlet je bio OK - siguran sam da bi dozivljaj bio puno bolji da nije bilo oblacno.

Sve u svemu, nije mi bas narocito zanimljivo u Antigui tako da sam odlucio da sutra idem dalje. Ideja je da idem u El Salvador na more, naravno ako nadjem bus, ako ne mozda zavrsim i u San Salvadoru. Ima sanse da Daniel ide sa mnom sto bi mi odgovaralo jer on namjerava da ide prema Kostariki....

BUDZET DANA:
Tura vulkan Pacaya US$10

Posted by Srechko 00:00 Archived in Guatemala Comments (0)

(Entries 11 - 20 of 39) « Page 1 [2] 3 4 »